moj život je i dalje kao suhi list utaknut u zemlju koji čeka i čeka da ga netko zalije!
Znači dosadno,idem samo na operaciju za tjedan dana zbog zubobolje!
Uglavnom,život kao život i dalje sam zaljubljena.Polako i voljet ću ga baš kao što sam voljela nekog,da...
Nemogu više izdržat ni dan bez njega i počela sam radit kojekakve stvari koje se meni i baš ne sviđaju al samo zbog njega su.
Voljela bi da ponekad njegove ruke ne diraju me iz razloga mržnje več da me obgrle oko tijela i privuku njegovom toplome tijelu.

Boli me svakog dragog dana ,on me boli.
Više neznam što ću,no znam da svaki puta kada stanem pred njega i on me gleda imam osječaj kao da ću se rastopit jer njegove oči kao da mi prodiru u dušu.
No ubrzo me razbudi kada one svoje lijepe okice skrene na nekog drugog,zapravo na neku drugu koju on voli!
Znam da nezna da ga volim,nit drugi neznaju i mislim da će sada shvatit al briga me kada ga volim,a nebi smijela.Ne želim ožiljke buditi i volejti nekog izinata samo da pokopam ono što je još na površini iako je izbljedjelo i iako sada već polako nestaje.
Neke osobe koje me jako dobro poznaju zaju o čemu trenutno pišem,zapravo znaju značenje ove zadnje rečenice.