klopa-klopa
četvrtak, 14.09.2006.
Ljude zblizavaju sprovodi!
Moj se zivot definitivno promijenio iz temelja u mojoj 10 god.Pet godina stariji brat Tomi,je jednog uobicajenog travnjskog posljepodneva nakon skole,otisao sarafiti nesto na svoj motor s Papicem.Deckom koji je nekoliko puta pao razred i bio na losem glasu.Meni i burazu je uvek bil simpa,decko kojeg nitko ne kuzi.Mi smo bili magneti za takve.U nasoj kuci,kad bi mama radila popodne a tata se jos ne bi vratio iz prve smjene jer je uvek dezural preko vremeno pred birtijom ,,kod Licana,, su se skupljali decki Tomijeve dobi koji su imali neke problematicne starce.Svima nam je skloniste bilo u nasim tavanskim sobicama sa zasebnim ulazom.Tako da smo mnogo puta presvercali ekipu,sakrivsi ih u dio tavana gdi je mama vjesala ves zimi,to su bile najzabavnije noci kad nas je cudo spavalo po podu a starci o tome nisu imalai pojma.Tako je moj burki otisel nekaj sarafiti,mada je mami rekel da ide do Kneza.Koji je zivil tu u drugoj ulici.Tomi je otisel nekam dalje,prek pruge na ranzirnom,i nikad se vise nije vratio...Ne ,nije ga pregazio vlak...On je htio pregaziti vlak,preci prugu preko vlaka da ne bi morao obilaziti,uglavnom...neznam detalje,zasto se popeo na taj nesretni vlak,al se popeo,usao u krug visokog napona,nesto je explodiralo,kazu ljudi da je gorio...uglavnom u roku 24h je otisao u drugi svijet.Naravno prica tu ne zavrsava,odavde sve krece... Papic ne prica samnom,kad me sretne okrene glavu od menei nestane.Valjda misli da ga mi okrivljavamo.Moja mama je rekla,da on nema nikakve veze s tim,da je i njemu tesko.Srela sam ga jednom u busu,imala sam 11god,primila sam ga za ruku i pitala ga onak ko odrasla: zakaj ti bezis od mene?Pa nisi ti kriv,mi te ne krivimo(moja familija)...On je istrgnuo svoju ruku,grubo iz moje,rekao mi nesto cega se ne sijecam,al znam da sam pocrvenila i da me posramio.Mislim da nam je oboma bilo tesko a da smo se pravili ,,hrabri,,.htijela sam zaboraviti tu vecer u busu,lupala se u glavu sto sam mu se uopce priblizila,bas je debil!!!Nismo se vise sreli godinama i da jesmo,pravili smo se da nismo...Nisam zivjela u Zagrebu,prolazile su godine,poceo je hodati s mojom susedom (najboljom tatinom prijateljicom) kuca do moje.Oni su se cesto sretali,Papic je pomagal nekaj mom tati,spili bi si pivicu i tak...nikad nitko nije spominjao nista iz proslosti.Znala sam naletiti ,posijetiti tatu,banuti onako s neke strane svijeta,na tjedan dana i opet nestati.Poceli smo se sretati kod susede.Pozdravljati,ispitivati sto je s ,,onim,, iz be razreda,sto s ,,onom,, a udala se i tako...Kao da se probio led.Prolaze godine.Dolazim u kucu 23.3.06 tati na posljednji ispracaj...u kuci sjedi Papic.Za stolom,pusi,sijedi jedan dan,drugi dan,dok je njegova cura trcala i pomagala oko svega,organizirala sve,on je cuval moju kucu.Dolazi dan sprovoda,silazim iz svog tavanskog stana,dolje u tatin dio kuce,mrtvo hladno pitam Papica ko starijeg buraza,da obujem ove cizme ili one???Pozdrvaljamo se i odlazimo prema Mirosevcu...Na nadgrobnoj ploci Tomijeva slika,budi sijecanja,mnogi od Tomijevog pogreba uopce nisu bili na groblju,stojimo kraj ljesa u kojem lezi moj otac,cujem komentare,svi se odnose na Tomija.Veli neka baba da joj uopce ne lici na slici ko kad je bio ziv...Zelim biti gluha i ne slusati to sve,tisina je i svaki glas koji se ispusti dolazi do mojih usiju,glava mi puca,gledam u nebo,mislim da me tata vidi odozgora.Sretna sto stojim tu jer mislim da je ponosan sto sam ipak uspijela doci.Osijecam da je tata samnom vise nego ikad,uvjerena da je sad moj andeo cuvar,kakv nije bio dok je zivel.Neka zena me prima za rame i veli mi da se smirim!Ja sam se osijecala smireno,pa sam ju bledo pogledala.Bilo je to suseda Kristina,kojoj se opce nebi nadala.Ona veli da sam se tresla kao da cu pasti...ja toga uopce nisam bila svijesna jer sam osijecala mir,zbog tate.tugu i radost pomijesano u jedno,jer za mene umrijeti znaci susret s Bogom,spas iz ovog nekad napornog zivota.Zelim odrzati neki govor,reci sve ono sto sam pisala tati dok je bio u komi...osijecam mir,kao da je sve na svom mjestu,rijeci su nepotrebne...Odlazimo kuci.U kuci opet Papic.Pusi,pocinje pricati o Tomiju...Imam isti osijecaj one 11.godisnje djevojcice i pitam ga:,,zasto si uvek bezal od mene???,,
