klopa-klopa
petak, 08.09.2006.
Gujino gnjezdo-mracne sile!
Babatunde(africanac iz Nigerie) i ja, postimo danas za Angelu(venezuelanka iz Caracas)obje smo dobili vodstvo ,,unutarnjeg glasa,, da se nesto dogada i da treba pomoc.Zvuci ne suvislo,kako ce joj nas ,,post,, pomoci.Nakanu naseg posta smo predali kao zrtveno janje na oltar, za pomoc nasoj dragoj Angeli.Oboje smo dobili isti glas! 30min nakon molitve ona me zove i kaze:Kala,molim te,dogadaju se strasne stvrai,moli za mene,posti ako mozes,to ce mi pomoci!Gledam prema Babi, pokazujem mu rukama da moli pothitno,zelim reci Angeli,da upravo postimo i da nam je oboma dosao taj glas.Ali ona place,histericno,no u zadnjem casu skuzi i onak,ostane tajac s druge linije,obje smo sutile.Znas kad te nazove netko koga volis,u problemu je i ti nemas rijeci...aj kako poznat i tezak osijecaj.No ona izgovara smirenijim tonom:Gracias,gracias my Kalita.! -Hvala tebi mi amor,smiri se sve ce biti u redu! Odgovaram njeznim,blagim tonom. Baba i ja se gledamo s upitnikom u ocima,nismo znali o cemu se radi ali smo nastavili s dnevnim akcijama,na taste.Prvi zadatak nam je bio ici u jedan kvart,gdije lokalni narod neide.J er tamo je ,,plac i skrgut zubi,, tamo je sve najgore sto moze postojati u jednom gradu.Jedan kvart u gradicu EL TIGRE zapadno od Valencie u Venezueli. 10.5.06.(rodenden mojoj prvoj ljubavi,sretan ti ako citas)-pise u mom dnevniku. Vozili smo se u kiperu jednog malog kamioncica,drzala sam se za stranice kamiona i gledala velike zelene povrsine,okruzene palmama,jedina cura u kiperu,druge su u kabini,jedina stojim,decki me mole da sjednem,pruzajuci mi bolje mjesto.Ma,ne hvala odgovaram pakistancu,s turbanom na glavi,dobro sam ovdije.Al on se boji i pogledati na cestu,sjedi dolje i gleda u pod. Ceste su ne asvaltirane,prasina se dize iza nas,ide mi u usta,znoj mi kliz s cela, oci peckaju,skiljim,sunce pece kao da je 16h samo je 09h,kamioncek juri i ja uzivam,osobito kad skacemo preko graba,deckima se naravnjava tur i jos nesto.ahahahaa ja se smijem,jer jaucu.Stojim kao neka amazonka na celu plemena,spreman za akciju.Svi smo u istoj misiji,razlicitih nacija.Argentinac kao lider,zena mu engleskinja,trudna- povraca svakih 15min,juzno africanac,Baba iz Nigerie,familia iz Australie muz, zena i 3-oje dece,cetvrti sin je u misiji u Kini,dva pakistanca,zuti decec iz Novog Zelanda,zovem ga Cornflakes.Silas brazilac,mali ko cep,pun ljubavi i smijeha,volim ga najvise,mala Noelani kanadanka.Dolazimo na bojno polje.Pred nama je zadatak,da udemo u jedan kvart,probijemo se do jedne ,,stracare,, izvucemo iz nutra trudnu 27-godisnju zenu,njezin petoro djecice,sravnamo tu stracaru,tj.srusimo te plehove hrdave i bacve koje glume njezinu kucu,odfuramo ih u crkvu,dovedemo u red i uz pomoc mj.zajednice i crkve sagradimo joj normalnu kucu.Cini se sve jednostavno.Na ulazu u kvart nema dobrodoslice.gleda nas banda postrojena sa svake strane,svi imaju oruzje,vidljivo u rukama i nehajno u dzepovima,kao sto mi imamo mobitele.Na sebi imaju neke prnje,dronjke,neki su bosi,najstariji moze imat 15god.sve neki klinci.Opasni klinci,oni cuvaju kvart danju,a nocu preuzimaju oni koji sad spavaju,oni koji dilaju drogu,ubijaju,kradu,otimaju,siluju...Da bi usao u njihovu cetvrt trebas biti najavljen,ali ta najava traje i po par mjesec,udes li bez da znaju tko si,najcesce nikad vise ni ne izades.Dok svi nisu dobro obavjesteni da dolazi ekipa koja je voljna pomoci.I daju zeleno svijetlo,nema ti brale ulaska.Njima je cudno sto mi dolazimo,zasto pomazemo,sta njima fali,oni zive u svom svijetu, nemaju uvid da je to sto zive,bez uvijeta za osnovne ljudske potrebe,neznaju kako izgleda ,,normalan,,svijet.To sto smo srusili zeni te poslagane limove,to je njoj nanjelo toliko dusevne boli...ispricala nam je povijest,kako je to sagradila njezina baka,prije 40god, kako je tu izrodila svojih 10-tero djece, medu njima i njezinu majku,koja ju je odmah tu i ostavlia,to je sve sto ima.Odjednom joj dode nekih 15 ludaka misionera ,,nathion2nathion,, Srusiti njezinu sudbinu.Znam da je sretnica, jer medu svom sirotinjom grad je odabrao ,,slucaj Marija,, kako bi joj omogucili bolje uvijete zivota,djeci sobu,tus.Oni neznaju sto je to kupaona i kako izgleda,u kvartu nema kupaone.To vam izgleda 70 puta gore od nekakvih ciganskih cetvrti,ako ste ih ikad imali prilike vidjeti.U zagrebackim-Strugama postoje jedne u kojima sam bila prije 15-tak godina izgledaju kao ,,Beverly Hills,, naspram ovome.Mali gangsteri su nas imali cijelo vrijeme na oku,pjevusili smo:,,Kriste,otvori mi oci da te vidim,otvori mi usi da te cujem,,...I uistinu,vidjeli smo Krista taj dan u zivotima te djece,u Marijinoj sudbini.Marija je htijela uzeti ,,svoje stvari,, ja sam mislial da su to vrece sa smecem.Za mene to nije licilo na ,,stvari,,nego na vrecu smeca.To se nemoze ni primiti u ruku,kamoli oprati,ali ona je to nesto natrpala u neke vrecice i to nemres ti vjerovat,kak to zgleda.Recimo plasticna zdijela u kojoj je bilo nekoliko vrsta razlicite hrane i bez da se ikad to opralo,ma mislim...odvratne stvari,djecija kolica na kojima je doslovno blato koje se moze sastrugati,madrac iz kojeg vire federi,ne poznaje mu se boja,iz njega izlaze okom vidljive grinje i crvi i neznam ni ja kako se zovu sve one baje,neke sive debele odvratneeee.Sva se stepem kad se tog setim.Rekli smo Mariji,da je bolje da ne nosi nista,te da ce mo se za sve sto joj je potrebno mi pobrinuti.Onaj isti kamion kojim smo se dovezli,natrpali smo svim tim smecem iz njezine kuce.Zatim smo trcali po blatu i smecu,gazili plehove stare hrdave kako bismo pohvatali djecu,koja se nisu dala pripitomiti.Imaju afro trbuscice,trce bosi bez gacica,u nekim majcicama prljavim ono...uzas!Mi curke smo bile zaduzene za djecu,trudnicu iz engleske su morali vratiti doma,od opasnosti da se zarazi,samim zrakom u tom kvartu,napokon sam povatala tu djecu,dok ih je kanadanaka cuvala da ne zbrisu.Decki su iznasali....smecem punili taj kamion.Baba me pozvao da udem,te kako on takvo sto nije vidjeo ni u Africi.Pa kaj ti je:odgovaram ,pa u Hrvatskoj ni za vrijeme rata,ljudi nisu zivjeli tako,mi tu nebi ostavili ni divlje svinje.Pricavsi,pognula sam glavu kako bi usla unutra,to je prostorija nekih 6m/2 .ja imam 174cm morala sam unutra biti pognuta.To je bio takav smrad,koji ne lici ni na kanalizaciju,to je smrad...smrti,neznam kako smrt smrdi,al kao lesevi,samo sam osijecala smrt unutra,ako nesto za mene moze liciti na pakao onda je to bila ta prostorija,toga dana sam se susrela s paklom na zemlji.-Isuse! izustila sam i stavila ruku preko nosa i usta.Baba je bil samo u japankama i nekim kratkim gacama,hodal je po zemlji po kojoj su se rastrcavali zohari,i neke ogromne stetocine,koje nisam vidjela ni u enciklopediji.Samo ih je gazil, s rukavicama je dignuo madrac i posao prema vratima,a ispod madraca.........ispod madraca je bilo .....gujino gnjezdo......Ljudi,male srebrne zmijice puno njih,onako ko spageti,jedne prek druge su se pocele razbijezavati i gujina jajasca,neka zuckasta mala,ma nisam mogla gledat te detalje,mislim da mi je zeludac skocio na oci van.Srecom da smo Baba i ja bili na taste,inace bi tad povratila.Kad je moj pogled pao na te zmije,mene je neka sila izbacila van,ja nisam izasla licem prema van,nego nekako natraske,onako pognuta, neznam sto se u tom trenu dogodilo,imala sam osijecaj kao da me sam sotona rukom gurnuo van.Licilo mi je to na jednu scenu iz Harry Poter-a kad oni lete onak unazat.Osijetila sam da se unutra dogodilo nesto van prirodno.Duh mizerije,siromastva,bjede,nasilja,bludnicenja,smeca...Mislila sam da su svi osijetili isto,ali vani su svi bili zaokupljeni,svi smo bili drugaciji.Nisam mogla pricati,mali Cornflakes je povracao,svi su doduse bili blijedi,Silas nije imao svoj osmijeh,lice mu je bilo objeseno,nosio je neke grede,pakistanci su u tisini,cupali neko granje,sikarje...Noelani je bila s djecom i fotkala.Kisa je pocela padati,pljusak iz vedra neba,bilo je bilijun musica nekih crnih krilatih,miliarde,usle su mi pod majcu,u grudnjak,bila sam ih puna,moja koza je bila u crnim flekam njih,bile su na meni,povukla sam ovratnik majce i vidjela ih na mojim grudima i trbuhu,jeza me prosla cijelim tjelom....nisam mogla ni vristati od gadosti,bila sam tako ljuta,kisa je curila,one su letile i letile ne mogu dici majcu,ne mogu ih rukom maknuti,vucem onako majcu kao kad se luftas od vrucine,nebi li izasle,sputaju se prema hlacam,joj ne, samo da mi ne udu u gace,popizdit cu onda!Jos ih je na mojoj kosi,po vratu,trcim i skacem nebi li ih se rijesila.Pastor Maurro me gleda i veli:,,Aaa one uvijek dolaze s kisom,ne grizu to jedini blagoslov.,, Aj nemoj mi sad s tim blagoslovom,mislim se!Nekako sam se rijesila onih buha pod majcom,a onda se na one koje su plazile po meni iz vana,vise nisam obazirala.Dosao je neki dip,potrpale smo djecu i vratile se u crkvu.Put je opsjela smrtna tisina.Svi smo se vracali,promjenjeni.Djeca skupljena kao pilici oko Marije,koja je i sama bila u strahu.Nije bilo mjesta za rijeci,ni na jednom jeziku.Samo tisina,uzasna,duga,hladna,bolna,grcevita,tisina nas je vodila,kroz one iste florescentno zelene,kao da su pod kisom dobile neku svjezinu,neobicno zelene poljane i palme u daljini...duboko tamno plavo nebo,beskrajno.Nije bilo prasine,vec smo prolazili kroz blato,moleci Boga da ne zapadnemo negdije.Jos uvijek imam osijecaj da mi zeludac izlazi van na oci.Zelim plakati,koliko sam tuzna.Nemam suza,nemam rijeci,nemam emocija,ledena sam i ukocena od stvarnosti koja me je stresla.Susret s mracnom silom,nije me uplasio,ali mi je dao do znanja,da postoji, da to nisu samo prispodobe iz Biblije.Ta stvarnost me je naglo uozbiljila.Znas,kad ti se dogodi nesto u zivotu i u roku pola sata ,,odrastes,, na nekom nivou?Joj to mi se dogodilo kad mi je umro brat.Mrzim takvo instant odrastanje!Al,tu je i treba ga prihvatiti,izvuci iz njega najbolje.Nastavk slijedi...
