klopa-klopa
utorak, 05.09.2006.
NaLaganojVatrici!
Djeca su se vani igrala.Pojacala sam radio i plesala.Nakon dvadeset minutnog vracanja filma,u kojem sam glavna i jedina zenska uloga.Diva cudesne noci koja mi ispunjuje snove i priblizuje nedostizno,prostire pred mene,puteno,vreteno tijelo,tamno zlatne mexicke puti,cvrstih linija lica,i red bijelih pravilnih zubi iza smijeska,crna vesela oka koja mi se dive i znatizeljno promatraju u cudu..od kuda te emocije dolaze i kamo idu???...Oboje smo to prizeljkivali,ali ni jedno se nije nadalo da ce mo puknuti kao cep iz sampanjca i proliti se na ljubicaste plahte,poput pljuska koji pada na suhu zemlju...Upijali smo sve njene kapi u svoje pore,isprepletenih nogu,u zagrljajima poput djeteta koje te grcevito grli,iz straha od napustanja.Sve se odvija polako,kao spori film,vrijeme stoji,disemo,duboko i ubrzano,ne zaustavljamo odusevljenje,ni glasove koji to ne uspijevaju skriti...Opustena sam,osijecam povjerenje,sigurnost,njegove ruke me grle,izgledaju mi poznato,prelazim preko njih,pod dlanom mi njezna koza,tek tu i tamo rijetka dlacica,prelazim po duzini prstiju,dugih,tanusnih,kvrgastih,kao da ih poznajem,kao da sam ih vec imala na sebi.Sapuce mi njezno na uho:,,me gusta como me caricias,, kao da mi otkriva tajnu.,,svida mi se kako me milujes,, suvisno je odgovoriti mu isto...,,a mi tambien,, Ispred mene je muskarac,sjede kose kojom se napokon igraju moji prsti.Neka cudne lasi poput flaksa,cini mi se kao da raste u zrak,prema gore,pod prstima ne osijecam da je sijeda,ali je vidim pred zatvorenim ocima,licem sam naslonjena na njegova prsa,nosnice mi puni miris,miris koji sam prije, tek u sekundama uspijela razabrati izmedu stotinu drugih zagrljaja u obliku pozdrava,uvijek sam registrila taj, njegov, miris.XS Paco R. na njegovoj kozi,umjesan medu par rijetkih dugih dlacica medu prsima,sad se opijam u njemu,bezgranicno,dugo,dajem mu da me rastopi,u njegovim ne sputanim milovanjima.On me ima,podvlaci mi ruku pod majcu i ja se ne opirem,samo se protezem kao macka i predem,On me zna.Kako me zna,drzi me bas kako volim,ni grubo ni njezno,kako zna moje zelje,kako zna,moje tocke,kako zna bas ono za cim sam luda,kako zna? Uz te svoje sijede lasi,mladi je od mene god.dana,ostavlja me u cudu,bez rijeci,bez daha,pitam se jesam li ziva,jel sam to - cijelo vrijeme, ja??? Gledamo se u oci,ja zelim pitati nesto,pitati,jel ovo stvrano,jel to on,jesmo li zivi,ili je sve to neka druga dimenzija.Prolaze mi blicevi,upoznavanja,pogleda,zagrljaja pri pozdravu,kad bi mi srce zakucalo brze tih par sekundi,sijecam se njegovih pitanja,imam flesh back,doimao se ne dodirljivim,ne zainteresiranim,sigurnim u svom svijetu,musko koje zna gdije ide i zasto,s kojim ciljem,i sto mu se moze stati na put i sto ne.Sad je ispred mene; ljubi me,privija uz sebe,svoje divljenje prema meni verbalno izrazava,vrlo suvislim recenecima,koje te obore s nogu,ako stojis na njima.Srecom lezim,inace bih pala u nesvijest.Da li je ovo iz neke sapunice???Gledam ga i smijesim se nemogu zaustaviti taj osijecaj victorie,aaaaahhhhh imam ga,znala sam da ga imam,da je moj,sad je moj,neznam koliko ce ova noc trajati,al sad sam tu i uzivam.Njegova me sigurnost,plasi,ujedno je samozatajan,izvlaci informacije iz mene,kako bi znao,na cemu stoji i do kud moze ici,osijecam da je u prednosti,predamnom,i to me ostavlja u neizvijesnosti,ta neizvijesnost me drzi na tlu,istovremeno me jos vise k njemu privlaci.To je zapravo sto volim kod ljudi,kad me privlace i drze na distanci istovremeno.To se tako rijetko dogada,ili sam hladna ko spricer i apsolutno svoja,ili izgubim glavu,i hodam po mjescini,cerekajuci se sama sa sobom sebi i svijetu.A sad nisam ni jedno od toga.I to je tako dobro da se pitas ;da li uopce jesam,tko sam i di sam i sta cu dalje...Uvijek sam zeljela nastaviti biti svoja,slijedeci svoj plan a istovremeno imati muskarca na svojoj starni i ne izgubiti glavu i zaboraviti sve svoje planove i prekriziti sve ostalo u rokovniku i podati se slastima i carima zaljubljenosti.Sad napokon imam to i pitam se kako dalje,kako se sad nositi time.Cini mi se da bi moglo biti cool! Pitam se da li zaista mozes voljeti nekoga koga,zapravo ni ne poznajes.Il su to moje fikcije.Neznam,totalno sam si nepoznata kao takva.Nemogu tvrditi da se radi o strasti,koja te nosi na valovima svojiih mirisa u daleke i cudne carolije pozude.Kojoj ne mozes uteci iz saka koje te vezu kao divlje ruzine grane.O cemu se radi,kemija,zaljubljenost,avantura,ili je to napokon to...ostavit cu neka se razvije kao apokalipsis...Nastavila sam plesati i ponavljati za Madonnom:da vrijeme sporo prolazi, curice su na zvukove glazbe sto je dolazila iz moje sobe,iz dvorista dojurile gore k meni i super smo se izcagale i izludirale,vec lagano znojne od skaknja,iznenadila sam ih jednom voznjom na biciklu.Prodirale smo jedan krug oko ogromnih pasnjaka na kojima pase stado krava i prekrasnih konja,te se spustismo na plazu,sunce je bilo na zalasku,ovdije se tako rijetko vida sunce,ali se uredno vidi kad zauzima svoj odlazeci polozaj.Voda je vise nego cista,za ovo podrucje,spricale smo se podvrnutih nogavica,same nas tri,nigdije nikoga.Curke:skidaj te se!Klinke su se odusevile,trcale smo i vristale svaka u svojim gacicama i majcom po obali jezera vadeci skoljke iz pijeska i spricajuci se...Vratile se kuci mokroguze i sretne!!!
