klopa-klopa
subota, 02.09.2006.
KAMELEON EILAND 3.DAN LOGOROVANJA
Uputismo se opet putem obliznjeg seoca,na noge nekih 5-6 km kako bismo dosli do gradica u kojem su snimani filmovi ,,kameleon vamo-kameleon tamo,, sa dva blizanca koji zive na otoku i hvataju nekim camcima,lopove,smutljivce koji udu u selo.Tako da smo s jednim glumce iz istoimene serije isli s brodicom na taj otok.kisa je padala...ne treba ponavljati.sjeli smo na neke klupe pred nekom kolibom.I tip nam je poceo pricati o 4 prirodna elementa:voda,zrak,zemlja i vatra...kako je sve to dio zivota i bez toga ne mozemo.Najzanimljivije je bilo kada je pricao o vodi koje fakat u Holandiji ima,pa je rekao,da se boji da nece doci do ratova zbog vode,u drugim zemljama gdije je nema.i da se kanalizacijska voda prociscava kako bi dosla u cijevi nasih domacinstva.U Portugalu sam imala prilike to dozivjeti.Tjedan dana sam pila vodu u hotelu iz pipe,i imala tjedan dana proljev,dok nisam otkrila da je od vode.U Spanjolskoj su mi zubi pozutijeli u roku dva mjeseca,peruci ih vodom iz pipe.Hvala Bogu na nasoj Jamnici i Hrvatskoj pitkoj vodici,mada je i tu dosta dobra voda.A bilo je zgodno i o vatri...danasnja generacija ni nezna sta je vatra i kako se pali.Najvise sto znaju o vatri je plamen iz upaljaca.Covijece,mrzila sam kurit doma pec.A joj,to mi je bilo najmrze,pec na drva,izmisljala sam sve kako bi mi pec povukla,da se ne dimi do podne,pa otvaram prozore,pa svasta joj kako me to mrzi.uf!onda nasijeckaj sitna drvca,pa papira pa nece,pa mars... pa sam poljevala sve to benzinom e onda bi se zapalilo.nekad je znalo i buknuti,jedno sam buljila nebi li vidjela oce li se zapaliti ili nece,i nakon tinjanja,bum,kad je grunulo,ostala sam sa spaljenim obrvama.ahahahahahaaaaa....jednosm se nije htijela pec zapaliti do tri popodne i nakon 10 puta silazenja u supu,da donesem jos sitnih,i opet se sve pogasilo,pa sam tako popizdila da sam onu kistru z drvima iznogatala van iz kuce po stepenicama,psovala sam takve psovke kakve nemozes vjerovat da postoje...Suseda me je gleda vjesajuci ves vani.Kad sam jos nju vidjela,jos sam vise popizdila,jer sam znala da ce me sad oblajavat po cijelom kvartu.Zalupila sam vratima legla se na krevet potrbuske i urlala ko glupaca.Netko je pokucao na vrata! U jebote:ko je sad!?Mislila sam da su vatrogasci!Kad ono suseda.Veli:pa nemoj se plakati,mogla si me pozvati,ja bi ti zakurila pec.-To se nemre zakuriti,to je nekaj neispravno,urlala sam kroz plac.i ona je zakurila pec za manje od tri minute.Od tad mislim da se ona bavi nekom magijom,coprijom ili necim takvim,bilo kako bilo,ni dan danas joj ne vjerujem.Makar smo od tad postale prijateljice.A sta ces!Da sprijecim zivcane slomove,jednostavno sam odlucila prezimiti u toplijim krajevima.Ne zivim u Hrvatskoj po zimi.A i nabavila sam pec na struju.Od koje mi tatav padne u zescu depresiju,kad dodem jednom godisnje kuci slucajno,u zimskom periodu.Tako da sam odlucila ni ne dolaziti.sve to zbog jednog elementa:vatre!Adanas djeca neznaju sta je vatra i kad dodu kuci okrenu onaj gumbic na klimi,a neki ni neznaju i je taj gumbici i fino se griju,nit vatru vidio nit dim mirisao.e pa aj ti sad znaj sta je vatra.Tako su djeci tamo zapalili neku vatru u nekim bacvama di smo si ko fol grijali ruke i kuhali caj.Ja sam iskoristila priliku da skinem svoje mokre carape iz kojih se vidjeo dim kako se pare,i tam sam si ih zakvacila da mi se osuse,i svoje kozne sandale,yellovcab,koje obozavam,tako da sam nastavila put bosonoga.U vezi zraka tip je rekao:da nikako nebi volio vidjeti zrak,i sto je u zraku,jer bi ocito istog casa zavrsio u ludari.Spomenuo je telefone i internetske mreze koje su u zraku.Joj,mene to odma potsijeti na 666 sve nesto vidljivo ne vidljivo,ali putem neta smo svi manipulirani,i to me uvijek zastrasuje.Sijecam se,kad sam prakticirala neke indijske obicaje,levita da smo cak lebdjeli u zraku nekoliko cm od tla,i bilo je ekipe koji su imali nocna letenja duha,van svojih tijela,i onda su prepricavali sta su sve vidjeli,gdije su bili,da im je tijelo bilo tu a istovremeno su bili kod kuce videt kaj im zena ili muz dela.pa smo ih nakon sto su se vratili sa ,,duhovnih putovanja,, zvali da vidimo dal se price poklapaju i price su se uredno poklapale.I ekipa je rekla da po zraku leti cudo nekih ,,crnih krpa,, bilo je jos raznih naziva.Al sam donjela odluku ko i taj nizozemac,da ne zelim,znati,jer ako znam,ne ginie mi ludara.A dosta mi je ludo i tu di jesam.E,onda smo ti isli hodat po otoku,ali otok je pun mocvarnih tla.po tim dijelovima su ti poslagane fosne,letve,po kojima moras hodati,one cesto padnu od tezine ljudi par cm.pod vodu tako da ti ni ne vidis di trebas stati.pa fino padnes u mocvarno tlo.Pokazali su nam sto prvo moramo napraviti ako se to dogodi:1.umrijeti od smijeha!zatim doci k sebi i pribliziti se onom koji je pao.3.kad si mu blizu pokusaj ga primiti ispod pazuha al,onda se opet sijeti onog prvog momenta kad je pao,gledaj ga onako blatnog i umri od smijeha drugi put,onda ga izvadi.Rekli su da se nemoze nista dogoditi,i da nema toga sto voda nemoze oprati.Tu sam dobila slobodu kretanja i rekla sam ma boli me briga ak se uprljam- uprljam.idem!I tako sam ja isla.Ispred mene je jedna mala odma pala u vodu s jednom nogom do prepona.meni nije bilo smijesno,jer se je odma pocela cendrat.Ocito nije skuzila ono prvo navedeno.Da se slobodno smije i sama sebi.No,medutim nije mogla stat na nogu,veli da ju boli koljeno.A odma sam se sijetila svog strganog koljena,i odfurala ju van,i molila se da nije nista strgano i da je Bog istog momenta izljeci i pospoji sve unutra.Jer Njemu je sve moguce-znam to!tako je mala ostala sjediti vani a mi smo nastavili aventuru po dungli od otoka.putem smo nailazili na neke page koje smo morali prehodati,kako nebismo zvajznuli u mocvarna tla iz kojih setesko iscupat.Al bilo je ekipe koja je gurala jedna druge da se zablate,bilo je nekih koji su stavili poveze preko ociju i dali se voditi svojim ,,najboljim,, prijateljima,auuuuuuuuuuuuu tu je bilo zafrkancije.navodili su ih na najgore moguce puteve s trnjem i koprivama.Ma bio je zivi showwww!!!Ja sam uzivala,jedina sam sve to presla bosa,bez uboda i bez icega..jer sam kukavicki onak molila:Boze,cuvaj me hodaj ispred mene i ja cu slijediti tvoje korake,izvedi me citavu odavde....i tako je trajalo to gubljenje po labirintima na otoku.Al bilo je guba.kad smo napokon izasli na livadu bilo je to na istom mjestu di smo i usli.jos je trebalo preci neki potok po okruglum stupu i sa spagama ( ko Tarzan) preskociti neko jezerce.Tu se rulja rusala u vodu ko kruske zrele.ahahahahahah aaaaa bilo je smijeha za popizdit.Jedan Ervin,izgleda malo ko peskic,preobraceni,on je tako pazio da se ne zaprlja a na kraju je pao u tu kaljuzu.Onda je poceo plakati za svojim Donatela Versaci gacicama.Tip je doslovno ispizdio na zivce zbog gacica.(ima 33god) onda sam mu rekla,daj jebote ne pizdi,ti i gacice,uzivaj,ovo se ne dogada jednom u 5.god.-Ma,imas pravo,Bog ce mi poslati jos bolje bokserice.i bacio se sam, sa strikom u vodu.svi su mu pljeskali cerekali smo se ko divljaci,urlali, vristali,bacali u tu vodu i valjali po travi.ma bilo je ludilo!!!!!ahahahahahahaaaaaaaaa.
