klopa-klopa
petak, 01.09.2006.
Logorovanje na biciklinu 2.
Znas sta mi je najbolje na tim nekim zajednickim izletima,skolama,misijskim putovanjima i smijestajima....Najbolje mi je to sto je vecera u 18h i poslje je kuhinja zatvorena.Obliznji ducan je udaljen tri km,moras na noge i pitanje dal radi.I onda ne jedes,jer sam skrta i necu kupovat neke chipseve i keksove jer ih ionako moram podijelit s drugima,nisam sama u sobi.E onda ja fino smrasavima.Eto me sad kuci,skoro ce 23h i ja bi sad do frizidera i ceprkaj,sta ima zanimljivo.E nemoze,necu sici,ionako moram pjesaciti dva kata do kuhinje.Luce je ostavila kuhinju punu hrane,prvo sam primjetila kroz prozor na kuh.elem.tanjur pun tropskog voca.ananas strsi.Otkljucavam vrata,gledam u taj ananas i ponavljam:tata tuce mama a na nas vice-pronadi voce u recenici. To je bila kao neka stosna igra u skoli,a meni je isla na zivce jer je u mojoj kuci bila istinita,sve osim ananasa.Znaci nema klope,zatvorena kuhinja,to je najbolji dio,zajednickih zivotnih organizacija.Onda,vozna biciklom,do neke ,,palze,, Jarun je pitka voda za ovo sto se u Hollandiji zove more.Nekaj strasnoga.da mi je neznam kak vruce(sto je u H.nemoguce osobito ne na sjeveru)nebi se kupala u toj kaljuzi.nesto nalik svi poslje kise.Ma kaj ti je.Ekipa se kupala,djecurlija utrcavala u gacama raznim u vodu a cure obucene,jer nije zgodno da se pred deckima kupaju u bikiniju i da ,,izlazu svoja tijela napastima,, Tako da su se curke,STVARNO kupale obucene u nekim bermudama i majcama.To sam dozivjela i u Venezueli,al sam mislila da nitko nije ponio badic a jedna kanadanka koja se takoder kupala u majci je rekla da je to zato da ne izgori.posto je bila tako bijela,povjerovala sam joj.jedino sam se ja skinula u jednodijelni badic.I ispala totalna budala.Jer je istina bila da se ,,krscani,,ne kupaju u badicu.Kad sam jednu od liderica pitala u crkvi-zasto ne? Protupitanje je bilo:da li bi se ti u badicu popela za oltar i propovijedala.Odgovorila sam da naravno da nebi.A ona mi je rekla: e pa zato moras biti uvijek dolicno obucena,da se u svakoj zatecenoj situaciji mozes stati za oltar.Zvucalo mi je to logicno.Al me to nije zaustavilo da se i dalje pitam:pa da su svi krscani u badicu na plazi,stala bi pred njih i pricala im o Isusovom zivotu i Radosnoj vijesti.Ali naravno da se nebi ugodno osijecala u crkvi ili bilo gdije medu obucenima - ja da secem u badicu.Pa da sam neznam kako zgodna,ko sto jesam! :-) Doslo mi je da ju pitam : jel se kupa i tusira isto obucena u majci,jer je to takoder trenutak kad ju se moze zateci i u istom trenutku mora stati za oltar i propovijedati.Al znala sam da to nije prepametno da je pitam,jer ce mi reci da se ne tusira u javnosti i takve gluposti.Medutim,sta jest jest,istina je ziva curke su se kupale odjevene.Kasnije su same u sobi komentirale kako je to debilno.I da one nisu stare babe zasto bi se trebale pokrivati.misle da su ostale vjernice, njihove mame,tete itd ljubomorne,uopce ne kuze poantu zasto ih se ne ,,razodjeva,,Tako su zapravo ta djeca,nevina i cista.Ali odrasli postavljaju neke limite i djeca se pocnu pitati sto se dogada,razotkrivati ono sto im se skriva i tu se zapravo uvale u nevolje,bas one protiv kojih se drustvo,zajednica crkve,familija bore.Kako zalosno.Pitala sam ih samo: da li te takve stvari priblizavaju k crkvi,imas li vise zelje ici s crkvom na izlete,biti s tim ljudima.?Jedna curka je rekla: i da i ne!da,jer volim propovijedi i molitve,a ne jer se osijecam krivom i prljavo ako se kupam u bikiniju znajuci da to nije dobro. A ostale su rekle da ne ,da ih to samo udaljava od crkve,i da ne razumiju bas dobro.Nisam znala sto im reci.Bilo sto da kazem ispast cu ko farizejka!Tako da sam uglavnom ispitivala sto one misle o svacemu u crkvi i jednostavno sam puno naucila od te djece.Hvala im!Sjeli smo na bicikl poslje kupanja u kaljuzi pod kisom,i kao isli do nekog drugog jezera 12km udaljenog.da bismo na kraju napravili krug od 47km plus onih prije ,mislim da je ispalo 51 km sve ukupno.poderale su mi se hlace na riti od bicikliranja.i bodi mi se sa kopcama zakuco i prepone,jedva sam cekala da ga se oslobodim.I dalje je curila kisa,vozili smo uz neke kanale,pa kroz neke kuruze,pa prek mostova,pa po nekim uskim stazicama...cijela Holandije ima traku za bicikliste,mozes ju obici cijelu uz autocestu,kroz poljanice,uz kanale,i potoke,okolo jezera,kroz tulipane i planaze mrkvi...ma gdije god se nades,postoji staza za bicikliste.Tako da putujes na dva kotaca,izmedu mlinova,oranica i velikih ravnih zelenih povrsina,....oko ih ne uspijeva pogledati,nema im kraja.Ali ima neceg starinskog u tome svemu,neki iskonski kontakt s prirodom,s vjetrom koji te gonja u leda ili te napada u prsa i boris se s njim i s pedalama kako bi dosao do cilja.Mislis se evo sad ce stat ali ne staje.A kisa pada,rosi ti lice,mokar si do koze,sve se cijedi s tebe,tesko okreces pedale,hlace ti se ljepe mokre za bedra.ja sam imala dvoje hlace jedne na drugima jer mi je bilo zima.Ali pedalirala sam ko i svi,i to medu prvima,moram se pohvaliti.jer sam tri mjeseca svaki drugi dan isla na spining prije neg sto cu doci u Hollandiju,zemlju bicikli. Nisam imala pojma,da me Bog priprema za svakodnevno bicikliranje.Da bi ja presla 51km na bajsu,tog se nisam nadala.Onih 35 kaj sam odvozila od Amserdama do sjeverne obale poslje Harlema.to mi je bilo ok.al ovih 51...sad znam da sam spremna i na jos vise!
