Jazzie stays in Hollywood
Napisala bih da nemam ispiracije, ali me strah da me oštri jezik Bugenvilije ne dohvati. Napisala bih vam i da nekako želim obrisati ovaj blog te sam čak neke o tome i obavijestila, ali me strah Jezdimirke i pompozno-patetičnih opraštanja. Napisala bih vam i da sam ipak još neko vrijeme odlučila ostati, ali znam da bi Zeko mogao doživjeti srčani udar od silnog veselja zbog mog maestralnog come-backa.
Međutim stvarno nemam što pametnog napisati pa vam onda evo onda samo jedan mali razgovor koji smo hani-bani i ja vodili prije par dana u jednom velikom lancu supermarketa, kojeg neću reklamirati ako mi ne plate (da, još uvijek sam bankrot – sad i više nego prošli put kad sam se jadala). Ja: Idemo po nekakvu čokoladu! On: Ne smiješ jesti toliko čokolade, imaš genetsku predispoziciju za šećernu bolest. Ja: Ako sam pobrala taj gen, ne mogu spriječiti... pa bolje da se sad nažderem čokolade, dok još mogu... On: Nemoj mi se poslije doći žaliti! Ja: Hoćemo ovu milku sa zrakom? (ja kao njega pitam, iako uvijek sve čokolade sama pojedem) On: S čim? Ja: Sa zrakom. Kisik, dušik i to sve. On: Ti plaćaš zrak??? Daj kupi pravu čokoladu, zraka imaš svuda besplatno! Ja: :) |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
