Napisala bih da nemam ispiracije, ali me strah da me oštri jezik Bugenvilije ne dohvati. Napisala bih vam i da nekako želim obrisati ovaj blog te sam čak neke o tome i obavijestila, ali me strah Jezdimirke i pompozno-patetičnih opraštanja. Napisala bih vam i da sam ipak još neko vrijeme odlučila ostati, ali znam da bi Zeko mogao doživjeti srčani udar od silnog veselja zbog mog maestralnog come-backa.
Međutim stvarno nemam što pametnog napisati pa vam onda evo onda samo jedan mali razgovor koji smo hani-bani i ja vodili prije par dana u jednom velikom lancu supermarketa, kojeg neću reklamirati ako mi ne plate (da, još uvijek sam bankrot – sad i više nego prošli put kad sam se jadala).