Jazzie

Jučer. Sjedim u tramvaju. Idem na faks. Neispavana, živčana, čeka me ritualno pražnjenje prije ispita u jednom od fakultetskih wc-a (kao uvijek). Bez veze se igram rukama i zapazim jednu nevjerojatnu stvar. Skoro sam pala u nesvjest. Ovaj put za ozbiljno. I ne, nije bio Osama.

Ali moram se vratiti malo unazad, na događaje dva dana ranije. Kada imam puno za učiti, ne posvećujem baš pažnju sebi. Što znači da masna kosa, šlampav styling i sve ostalo što dolazi uz to, su mi normalna pojava. Isto tako nemam vremena niti za urediti nokte. Tako sam i taj dan, dan prije jednog i dva dana prije još jednog ispita (ovog sa početka priče), odlučila svoje noktiće samo sa grickalicom (noktaricom) poštukati. I to sam napravila... Navodno.

Vratimo se na sada u moj tramvaj. Gledajući tako u svoje ruke zapazila sam pravu anomaliju (kao anomalija vode, najgušća na 4 stupnja). Naime, ja sam očigledno već dva dana hodala svijetom (što je uključivalo i noćne izlaske) sa noktima pravog bauštelca. To znači, devet oštukanih i jedan ne. A možete li pogoditi koji? Pa naravno – zaboravila sam odrezati nokat na malom prstu lijeve ruke. On je blistao u svoj svojoj dužini.

Šokiralo me kako mi se to moglo dogoditi, ali još više kako sam zapravo dva puna dana bila takva, a da to nisam niti skužila. Očigledno se negdje u meni krije pravi bauštelac. Još ću si zataknuti malo olovčicu za uho i mogu na posao!