Probudila sam se u 9h. Za većinu radnog svijeta je to kasno, ali za mene spavalicu izrazito rano. Naravno, nije to bilo prirodno buđenje, nego prisilno – obveze zovu, mobitel u ulozi budilice zvoni. Nakon obavljene kupaoničke ture, vratila sam se sobu da se obučem. U tom trenutku je još sve išlo po planu.
Prvi problem sa kojim sam se susrela je bio nedostatak čistih tangi. Obzirom da ih imam mali milijon, ovaj deficit mi je bio potpuno neobjašnjiv – jedino normalno rješenje koje sam mogla smisliti je da mi je netko ukrao tange. Nisam naravno pomislila na to da već neko vrijeme nisam prala veš. Bokserice su spasile stvar. Navukla sam još par stvari na sebe i bila gotovo spremna. Ali...
Onda se dogodio kuršlus. Dan prije su moje nogice (da, da, pravilno je nožice, ali mi je ovako ljepše) hodale svijetom u novim sandalicama, koje su me nažuljale na sto strana, tako da sam bila prisiljena obući tenisice. Pri zažnjiravanju (vezanju vezica) su mi pukli ciferšlus (ili ti patent) na najdražim mi trapericama i naramenica od grudnjaka. To je iziskivalo traženje druge odjevne kombinacije, a to traje kod mene...
Kada sam u zadnji trenutak bila gotova, sjetila sam se da nisam stavila dezić, ali naravno – kupaonica je bila zauzeta i nisam mogla do njega. Mom dragom cimiju su došla dva prijatelja iz Nantesa... Cijeli dan se kao posljedica toga, oko mene širio zamaman miris friškoga znoja!
Popodne sam htjela nešto učiti, a nisam imala više čokolade. A ja ne mogu učiti ako nemam čokolade. Pa sam išla kupiti fucking čokoladu. Pa sam se usput posvađala s dragim preko telefona. Pa me nekaj stara gnjavila preko SMS pa sam i na nju popizdila.
I onda sam odlučila da ću se ubiti. Fino ko prava kukavica, chicken, pizda, koknut ću se i okončati ovu muku sebi i svijetu. Razmišljajući o načinu, bacanje kroz prozor mi se činilo kao najbolja solucija. Brzo je gotovo, a baš me zanimao taj šus adrenalina koji te puknu kod slobodnog pada. Digla sam roletu i otvorila prozor. Popela sam se na njega i ne pogledavši prema dolje zakoračila. Nisam dugo letila, nije me puknuo nikakav adrenalin - živim u prizemlju...
Toliko loš dan mi je bio da se čak nisam niti ubiti mogla!
EDIT:
Za one upucenije: 3 down, some left!
