Jazzie

Ovih dana, jedna od glavnih tema je korupcija u visokom školstvu. Novinari vrlo slobodno, čini mi se, barataju svotama od par stotina pa do par desetaka tisuća eura. Kako na moj blog svraćaju ljudi koji su studirali, koji studiraju, koji će studirati, ali i oni koji nikada nisu imali veze sa fakultetima, vjerujem da imamo svakakvih iskustava. Ja vam prije svega mogu reći svoje!

Puno puta sam čula za varanja i korupciju na fakultetima, ali i ono najbitnije nepotizam. Jer u većini slučajeva da bi se uopće došlo do onog trenutka kada treba caltati, prvo treba pronaći kome, a tu se potežu one „rođo/jarane“ veze. Bez toga, osim u nekim ekstremnim slučajevima, ne ide. Kada lova „sjedne“ ide poprilično lagano...

Što se tiče same kupovine, znam čovjeka kojega su tražili novi golf da bi mu dijete ugurali na ekonomiju. Znam par diplomiranih ekonomista koji su više od 50% ispita dali preko svoga kuma koji je eto, utjecajan hrvatski biznismen. Još neke na zagrebačkoj Ekonomiji koji se sređivali ispite preko tete u referadi. (nemojte se odmah ekonomičari ljutiti, znam i puno onih koji se svojim rukama trude doći do te diplome) Meni su osobno (ovdje ne govorim o rekla-kazala) poznati još slučajevi na prometu i arhitekturi. I jedinstven slučaj na medicini, kćerke jednog našeg političara. A čula sam i za jednu ferovsku pričicu...

Studenti na zagrebačkoj Ekonomiji (stvarno se ispričavam, ali sa njima imam direktnu vezu), znaju čak i imena profesora (i teta u referadi) preko kojih se sve sređuje, znaju po katedri i predmetu koga moraju odabrati da bi mogli kasnije ispit položiti/platiti – sve se zna. Sigurna sam da i svatko od vas poznaje još bar jedan takav slučaj.

E sad ću vam ja reći par mudrih. Država nam nije u banani zato što ljudi prihvaćaju mito, nego zato što mi to podržavamo svojom šutnjom. Nisu krivi samo oni koji to direktno čine, nego i svi mi kukavice koje to znamo, a onako mudro šutimo. Lako je pričati kako to ne valja, ali tko od nas ima muda izaći van, uprijeti prstom i reći „on ne valja“?