Jazzie

Nisam se poput Gregora Samse pretvorila u kukca, nego nešto puno bolje. Još prošli tjedan pretvorila sam se iz djevojke u ženu! Da, postala sam prava žena. Učinila sam to prvi put. Skinut mi je junf. Učnila sam ono što mnoge naprave puno ranije, ali oduvijek sam bila zaostala u razvoju. Sada je došao pravi trenutak za to. Pregrizla sam sav strah koji je u meni tinjao, odvojila sam malo vremena i bila spremna na posljedice. Ljudi, spekla sam prvi kolač!

Rekoh, većina ih to napravi još u djetinjstvu. Ja sam imala sreću da mi je baka bila kuharica, koja je poznavala sve tajne svoga zanata, uključujući i slastičarstvo pa je moja uloga od malena, pri pravljenju kolača, bila zajebavanje. Pamtim iz djetinjstva redovita pečenja različitih kolača, ali nikada nisam niti pokušala sudjelovati aktivno u tome. Možda jedino miksati, ali ruka bi me brzo zabolila. Sjećam se onog razvlačenja kora za štrudle preko cijelog kuhinjskog stola, slaganja slojeva mađarice i pečenja torti za rođendane koje su morale imati katova ko prosječna svadbena.

Nije ništa čudno da toliko kasnim za svim onim „normalnim djevojkama“, ali jednostavno su moji interesi bili drukčiji u životu. Nikada nisam bila kućni tip – niti sam čistila, niti prala, niti peglala. Pa tako, niti kolače pekla. I što me nagnalo sad na to? U zadnje vrijeme frendice stalno nešto briju na kuhanje i pečenje kolača, pa rekoh nećete vi sve to raditi, a ja ostati djevica po tom pitanju. I spekla sam ga. Nekakav kao biskvit, sa komadićima čokolade unutra i čokoladnom glazurom. Bio je fini i sve smo odmah smazali.

I da ne bi bilo zabune, ovo je bio eksperiment. Ne pada mi na pamet to redovito raditi. Ako netko hoće jesti kolače kod mene doma, ja mu dam 50 kuna, nek ode u Vincek i nek si kupi... Može i meni donijeti!