Wanda Car
27.04.2015., ponedjeljak
Dok čekam gola na krevetu poljupce onoga koji voli darivati poljupce
Klikni ako želiš glazbu; https://www.youtube.com/watch?t=22&v=y-Gmg-XxNAc&ab_channel=LightniXMusic Đavao je istetovirao crveno crnu riječ MiLosT sa sivkastim sjenčanjem na ruci pa krenuo u svijet smješeći se. Valjao je fore i pričao viceve. Zavodljivog pogleda vršio je hipnozu mase. Majka je ispod suknje držala svoju djecu: Neznanje i Pohlepu, a svak je žvakao čokoladicu Predrasude. Zaluđena masa pristala je na najbolju ponudu zaboravivši na stvarne vrijednosti. Vrline su se stisnule u karantenu jedna po jedna odumirući radi neupotrebe. Prst sudbine i magija praznovjerje i čarke postale su svakodnevna preokupacija ljudskoga roda. Arenalin i brzina dali su vjetar u leđa ponositoj oholosti. Osvetoljublje se stopilo sa moći i vladanjem u vrtlogu skrivenih želja i pobuda. Svak je bio svačiji i nitko nije bio ničiji ali svatko je želio da netko bude njegov i svojatao je ljude i tuđi rad i zemlju koja pripada svakome. Nametnuo je poreze i prireze i granice i suludu stvar poznatu danas kao novac, odnosno sredstvo plaćanja usluga i dobara koje je postalo samo sebi svrha. Neznanje je pojelo svoju čokoladicu i radilo na zemlji sijajući dezinformacije. Pohlepa se prljava lica smijala. Po Parkerovom zakonu, ljepota je na površini kože, ružnoća pak dopire do same kosti. Ljudi su željeli i dobili su. Oduvjek dobivamo sve što zaista želimo čvrstom vjerom. Zato sam ja bogata ljubavlju i djecom i iskrenim ljudima od kojih mogu naučiti. Bogata sam događajima i idejama. Bogata sam mogućnostima koje ničice padaju predamnom jer mi je jastuk na kojem spavam napunjen hrabrošću i zahvalom, a jastučnica miriše na njihovo sjeme. Sve je složeno na svome mjestu. Zec jede zob i radić. Nakon toga uživa u maženju. Vrijeme je za novi poredak. Vrijeme je za bolje i vrijeme je da se vratimo u vrijeme znanja i jasnog viđenja. Vrijeme je da uzmemo ključeve i otključamo samo svoja vrata za bezgraničan i bezvremenski svemir. Priredite se i čekajte. A onda zakoračite. Napustite svoju komfortnu zonu. Tamo Vam je sreća. Sve što je bilo poznato u spoljašnjem svjetu nestat će. Svijet kakav danas poznajete otići će. Uistinu priređeno je i nitko neće izbjeći tome. Otvorite se za promjene. Oni koji izađu iz sistema ranije imaju veće šanse da promjenu brže i prihvate. Iz sistema se za početak izlazi tako da postanemo u potpunosti samoodrživi i uzgajamo vlastitu hranu te čuvamo sjeme. Da koristimo ono što imamo, trampimo, naučimo samoniklo jestivo bilje, ne stavramo smeće i naravno trebalo bi riješiti harpove. Može se uzgajati i na krovovima zgrada ili drugdje po betonu- uzgoj na balama slame. Izgradit će se novi poredak i počet će se dalje naučeno razvijati samo od sebe. Posljednji puta nekoliko mjeseci krizirala sam prije godinu dana. Vozila sam se zelenim valom usred gužve. Moj je limeni ljubimac bio samo jedna točka u žili kucavici našega velegrada. Oko mene strava ljudske mase, svatko se svojim limenim ljubimcem prevozi sam, u pepeljari previše popušenih čikova, u mozgu previše blokada, na ušima previše mobitela. Tu i tamo poneki osmjeh onoga koji samozadovoljno misli da je uhvatio Boga za bradu. Sve je sporo, sve daj brže, truba se bez problema koristi umjesto okidača na pištolju. I konstatntni grč u želucu koji predhodi izljevanju žuči. Ne nedostaje mi. Nimalo. Činilo mi se da ću zaista skrenuti i zauvijek ostati zarobljena kao mali kotačić u manipulativnim lažima i potrebama pohlepnika samo točeći benzin. A svrha grča je vrijeme u zamjenu za papir. Mravi su nasred brda kraj kamena koristili grančicu kao most i nisu razmišljali o ovome niti o meni, niti o onome koji je točno na to mjesto postavio grančicu. Bit će drugačije. Već je drugačije. Tko je rekao da treba dozvola za ribolov? Zašto i tko si je dao za pravo naplaćivati ribolovne dozvole kada smo mi samim rođenjem dobili zemlju i vodu i hranu na korištenje? Kakve su to gluposti? Ako netko da stav u kojem će naći obranu za one koji previše izlovljavaju i bla bla, ne zanima me, to već znam. Želim da razmišljate svojom glavom izvan comfort zone i prezentirate bolje ideje bez obzira na to što jako drogiran đavao pleše polku na našoj kičmi čekajući povoljan trenutak da ugradi čip. |