Manipulirana
28.04.2009., utorak
Svinjska gripa,ptičija gripa...Hipergripaaaa....
 Danas mi je dan počeo naopako.....Nakon što sam odvezla djecu u školu...uputim se Bulevarom do pekare na Verudi u kojoj obično kupim kruh i peciva za marendu....i ....doživjeh sudar. Shit happens.....napičili mi straga Merivu gdinu dana staru. Al dobro bar je živa glava na ramenu. Ukratko, auto ispred mene dao je žmigavac za skretanje lijevo, primjetila sam ga na vrijeme i smanjila brzinu, prikočila i stala. Tri sekunde nakon što sam stala osjetih TRAAAAS.... Udarac me odbacio na vozilo ispred mene, ispala mi tabla sa autoradiom i sve što je sa te table moglo poispadati...... Malo sam se pribrala jer je udarac bio dosta jak. Čovjek sa AX-om iza jednostavno se zapucao u mene, ne zna ni on zašto. Sva sreća da sam bila na pristojnoj udaljenosti od auta ispred mene, pa on nema štete, a ja samo malo iskrivljen prednji spojler i tablicu, jer da sam bila bliže bila bih dobro razbijena i sprijeda i straga, jer sam odletila naprijed nakon udarca ko da me odbacio King-kong. AX gospodina K koji se zapucao u nas ličio je na harmoniku, zgužvan sprijeda do daske...tako da je morao zvati vučnu službu. Stigla je policija, napravila zapisnik...a Gospodin K. je priznao krivicu, pridodao da je kriva i skliska cesta jer je jutros padala kiša, a ovo mu je prva saobraćajka u 30 godina. Puhali smo u puhalicu...al smo svi napuhali nulu. Bilo mi je žao Gospodina K. jer je doista simpatičan čovjek. Al dobro, štetu će pokriti njegovo osiguranje.Al šteta je nešto što je sporedna stvar u cijeloj priči, glavno je da je živa glava na ramenu. Doduše, onog trenutka ništa nisam osjećala, osim malo neugode među plećkama. No sad već osjećam kako me bole ramena,leđa i križa, zateže vrat i mislim da sam mrvicu konfuzna. Nadam se da nije ništa ozbiljno. A evo nekoliko sličica....s obzirom na udarac, mogu se pohvaliti da mi je auto bolje izdržao nego što sam mislila da hoće....ali AX je uneređen jako. Onaj crveni je ON, a ovaj crni i unutrašnjost auta sam JA....(za veću sliku klikni na postojeću)     Dakle to je povod mog nerada danas, jer sam odlučila samo biti u uredu, ali ne raditi ništa. Stoga sam napravila kavicu, marendala i otvorila komp. da pročitam vijesti, kad ono na 24.sata top naslov....."Ampule sa svinjskom gripom eksplodirale u vlaku". Počela sam se smijati jer sam jučer ujutro, mojoj radnici i mužu dok smo pili pili kavu u pauzi, rekla da sumnjam da je to neka nova bolest i da vjerujem da je nastala u nekom laboratoriju. Zaista, neznam kamo ide ovaj svijet. Stalno prave nekakve eksperimente, genetski modificiraju hranu i još eksperimentiraju sa opasnim virusima. Prvo smo imali AIDS, pa kravlje ludilo, pa ptičiju gripu, sad svinjsku gripu...i na kraju će nas pogoditi Gripa svih gripa....HIPERGRIPA koju će oni lijepo smiksati u nekom laboratoriju i poslati nam je u obliku "nesavjesnih" dostavljača kako bi vidjeli kako ćemo preživjeti.... Samo me zanima, što se dešava sa krivcima, jer za masovno ubojstvo se dobiva doživotna robija....a ovo nije ništa drugo nego svjesno masovno ubojstvo. Što bi sad face u Haagu rekle...ili je znanstvenim putem izvršen genocid dopušten. Ma nismo mi toliko stupidni da ćemo povjerovati u pričice kako su opasni virusi došli sa nama u kontakt slučajno...halooo! Geni i bolesti prirodno mutiraju desetljećima, a u današnje vrijeme mutiraju preko noći...he,he..sve češće..... A da spomenemo toliko česte u zadnje vrijeme potrese i ostale katastrofe što se dešavaju po svijetu. Ne, to sigurno nije posljedica podvodnih nuklarnih i inih eksperimanata.....to su prirodne nepogode protiv kojih jadni ljudi ne mogu ništa...he,he,he....grohotom ću se nasmijati. Pa danas je i maloj djeci već jasno da ljudi sami sebi režu granu na kojoj sjede..i samo je pitanje vremena kad će sve otići u "pisaću mašinu"..jer oni koji sa takvim stvarima eksperimentiraju znaju da će odživjeti svoj život, a što će biti poslije njihove smrti....."ma koga briga", glavno da oni zgrću lovu za života na tuđim nesrećama. Dakle najveća bolest i prirodna katastrofa ovog planeta je samo i jedino ČOVJEK. Alo..... dok vlada zakon love i lovatora, političara i inih dobroustoličenih....svi oni "prirodnjaci zeleni" mogu demonstrirat do besvijesti...jer ih nitko ne šljivi niti za suvu šljivu. Ovdje mislim na prirodnjake koji nisu ekstremisti, nego oni koji apeliraju na svijest da se ne pretjeruje u uništavanju i eksploataciji prirodnih resursa.  UPDATE----30.04.2009. Jučer sam se osjećala kao da me grom pogodio. Bolovi u kičmi su bili žešći. Ne mogu okretati glavu unazad nikako, a okret lijevo i desno mi pričinja bol u vratu. Križa me rasturaju, tako da, nit mogu dugo sjedit, stajat niti ležat.... A jučer je krenula glavobolja, evo je i danas... i nije mi ništa bolje. Zar je moguće da od lagane neugode među plećkama nakon sudara, sve krene po zlu ovako u roku nekoliko sati....a nije ništa slomljeno. |
- 11:03 - Komentari (20) - Isprintaj - #
21.04.2009., utorak
Bono i ja....
|
Pitate se što ja stalno pišem o svom psu. No ja i on svako popodne provodimo zajedno budući da je sve do 16.h usamljen zbog toga što smo svi raštrkani, netko na poslu a netko u školi. On zna da smo zauzeti i do 16 sati je izuzetno strpljiv. Provodi vrijeme u dvorištu, igra se , drijema, promatra prolaznike...ptice i ne laje. Ali, kada dođe vrijeme oko 16.h malo zacvili i zalaje, kao da hoće reći...."ej, tu sam...sad sam ja na redu". I naravno, tko drugi nego Jasna, oblači stare cipele i jaknu i umjesto odmora poslije ručka, odlazi sa svojim Bonom u šetnju. Teško mi je samo kad sam bolesna, ali i tada svejedno otrpim i odemo se prošetati, jer cijenim njegovo strpljenje i razumijevanje dok nas nema. Tako mi odšetamo preko livada, puteljaka, grmova i šumica i nema nas bar sat i pol do dva...dok se Bono dobro ne umori....a onda slijedi svježa voda i večera. U tim našim šetnjama padne i pokoja fotkica na mobitelu. No na Uskrsnu nedjelju pošpotala sam ukućane jer samo ja idem sa Bonom u šetnju, pa su Robi i Marin odlučili otići samnom na Kamenjak u Premanturu na šetnju pored mora, a dan je bio prekrasan. Dunja nije htjela ići jer smo joj dosadni i jer je ona "dovoljno odrasla" pa bi radije išla sa prijateljima. Malo sam se uvrijedila, jer mislim da bi bar jednom u tri mjeseca mogli svi "u kompletu" otići u šetnju i da nikome zbog toga neće pasti kruna s glave. Na Kamenjaku je Bono otvorio sezonu kupanja "ljeto 2009". Najsmješniji je bio kad je doplivao do bove koja je špagom vezana za uteg plutala po moru. Ja sam ga zvala van iz mora, no on je bio uporan da tu bovu donese na obalu...he,he.. Budući da je tvrdoglav...pustila sam ga da se umori i shvati da to neće biti moguće.... Konačno je nakon duže brobe sa bovom odustao i vratio se na obalu, dahćući ko parna lokomotiva.... Dobro se otresao i odlučio odmoriti i osunčati....a pala je i seansa fotografiranja..... Dalje su nam dani tekli uobičajeno sve do subote 18.04.09. kada smo otišli u Rovinj na izložbu pasa koju smo ranije prijavili. I Marin je krenuo sa nama kao vrijedan pomagač, a i okinuo je nekoliko sličica na mobitelu za uspomenu. Mi smo izložbu ranije prijavili, još 19.03.09., i ja sam kopiju pristupnice, rodovnice i uplatu poslala na mail Kinološkom društvu u Rovinju naveden na pristupnici. Prijavila sam kategoriju pasa od 9-18 mjeseci i uiplatila iznos za psa s katalogom. No kad sam stigla u 9.30., nije nas bilo ni u popisu ni u katalogu koji sam platila. Sreća da sam donijela sve kopije sa sobom,pa me gospođa koja je bile za prijemnim stolom, a kasnije sjedila sa našim sudcem, ubacila naknadno. No od organizatora nisam dobila čak niti ispriku. za to vrijeme dok smo čekali da nas ubace nismo se mogli smjestiti negdje u hlad pa je Bono sa Marinom čekao uz ogradu pored ceste. Kako voli skakati i trčati prema ostalim psima morala sam ga vezati jer ga Marin koji ima isto kila ko i on nebi mogao zadržati na povodcu. U tom čekanju, Bono je uspio pokidati dva povodca, izložbeni i kožni koji sam nedavno kupila. Sva sreća da ga je Marin to primjetio na vrijeme i uhvatio ga za ogrlicu. Tako smo izložbu odradili sa metalnom ogrlicom i kratkim radnim povodcem na oprugu. Kad smo ušli u ring, Bono se preobratio...odradio ring trčeći pored mene i pogledavajući me, ne gledajući druge pse. Stav je odradio bez problema, iako smo ga vježbali dva dana prije.  A sucu Željku Žilniku je dopustio da ga prepipka. Nakon što ga je prepipkao i pogledao mu zube....potapšao ga je po glavi uz usmjeh i komentar......."ti glavati...". Zaradili smo ocjenu ODLIČAN i slijedeći opis:Mlad, snažan mužjak, dobre pigmentacije oka, pravilnog stava i pokreta. I onda smo se zadovoljni i umorni u 15.00 h uputili kući.... I sad...naravno, evo "corpusa delicti u slikama....." slijedećih naslova: Valjanje u travi.... Otvaranje sezone kupanja CAC Rovinj 2009 |
- 20:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #
09.04.2009., četvrtak
Kad stabla umiru.....
|
Svaki dan, ja i Bono obilazimo obližnje livade i šumarke šetajući se. Svako se bavi svojim zadovoljstvom.Ja berem šparuge, on trči, petlja mi se pod noge, zapišava grmove i njuška okolo. Malo se posvadimo ako zbriše dalje da ga ja ne vidim, pa se onda upristoji i nastoji se muvati u mojoj blizini. Hm, moj mali tvrdoglavi Bono.....al, odrasti će on. Šetajući tako nailazimo na zapuštene dijelove, na hrpe smeća usred gustiša, na izbačen izmet nasred livade. Da, nekoliko dana na Valdebeku nismo znali odakle neugodan smrad kad zapuše vjetar, i onda ja naiđem na istovarene hrpe životinjskog (najvjerovatnije kokošijeg i još nekog...) izmeta. Morali smo na neko vrijeme zaobići prolazak pored te livade, prvo zbog smrada, a drugo, što Labradori nemaju kriterija pa vole „žvaknuti“ i takvo što. Prvi put je stigao na tu livadu dvadesetak sekundi prije mene, no i to je bilo dovoljno da proba „meni“ pa je dan poslije imao probavnih smetnji.... Takve radnje su djelo ljudi koji se drže one pjesme grupe Vatra „Glava kojom ne razmišljam“, al kako se ne može otkriti počinitelj.....morali smo čekati da (na svu sreću) se biološki razgradiv izvor smrada „razgradi“ i asimilira sa zemljom i travom..... U svojim putešestvijima naišli smo i na nešto nalik voćnjaku....no vrstu stabla nisam mogla otkriti. Podsjetilo me na zastrašujuću šumu iz bajki i crtića. Tik pored nekoliko živih i rascvjetalih stabala, nalazi se šumarak tih jadnih bolesnih i gubavih stabala o kojima vlasnik zemljišta ne vodi računa.Jadna stabla obložena su nečim što bih ja „laik“ nazvala gljivicama. Ne razumijem se u bolesti biljnog svijeta... al zaista izgleda zastrašujuće i tužno....... |
