Manipulirana
04.09.2006., ponedjeljak
Obični ljudi na neobičan način......
|
Uvijek sam čitala o tome kako ljudi vole na neobičan način proslaviti vjenčanje, rođendan ili godišnjicu, a ovaj vikend sam se uvjerila da ljudi mogu i godišnji odmor provesti neobično daleko od svoje domovine. Kako se uvijek navečer čuvajući djecu koja se igraju oko fontane na Danteovom trgu, tako smo se okupili i ovaj vikend. Negdje predvečer zaustavio se bijeli kombi, iz njega je izašao mladić poduže kose i njegovane brade, podijelio djeci na trgu instrumente i sa zanimanjem pratio kako se služe njima. Djeca su započela svoju svirku, već kako je tko bio sposoban. Mladić je sjeo na pod, uživao u njihovom muziciranju i pomalo sudjelovao izmjenjujući instrumente na kojima svira. Dva dječaka iz mog susjedstva, prijatelji moga sina donijeli su bubjeve, bongose (mislim da se tako zovu) a mladić se iznenadio njihovim znanjem i ritmom, pogotovo što dječaci nikada nisu išli u muzičku školu. Oduševljen, mladić je do duboko u noć muzicirao sa djecom. Na odlasku im je obećao da će opet doći sutradan. I pojavio se ponovo u nedjelju. Ponovo je izvadio instrumente iz svog kombija a djeca su bila više nego oduševljena i zamolili su me da ih slikam, znajući da ja uvijek imam digitalac uza sebe. Inače sam oprezna kad su u pitanju stranci i nije mi drago kada se moje dijete druži sa meni nepoznatim osobama jer nikad neznaš kakvi su to ljudi u pitanju, narkomani, pedofili (nedajbože) ili psihički poremećeni.No ovaj mladić je bio sasvim pristojan, priseban i oduševljen muziciranjem djece. Veselio se baš kao malo dijete i družio sa našom djecom, tako da smo mi "roditelji sa fontane" donijeli odluku da da je podoban da dopustimo našoj djeci da se druže sa njim. Prišla sam im bliže i pokušala komunicirati na engleskom kojim baratam dosta dobro. Rekao mi je da dolazi iz Baskije. Na moje pitanje, je li muzičar, vrlo jednostavno je odgovorio "učim se". Objasnio mi je da promatra djecu i od njih uči. Nije puno govorio, samo je razvukao lice u širok i topao osmjeh, uzeo jedan od instrumeneta u ruke i nastavio muzicirati sa djecom. Poslikala sam ih i onda sa pristojne udaljenosti promatrala taj neobičan prizor. Neznam kako se zove, ali možda jednog dana ovo pročita i uspije vidjeti slike na netu.......tamo u dalekoj Baskiji sjećajući se lijepih trenutaka provedenih sa našom djecom. Za uvećanje, klikni na sliku.     |
