Manipulirana
26.08.2006., subota
Koncert u Areni-Gibboni
 Sinoć sam večer provela u Areni na koncertu Zlatana Stipišića-Gibonnija. Već duže znam za taj koncert koji se trebao održati 25.o8.o6., no zadnje dane bila sam obeshrabrena najavom kiše i lošeg vremena, tako da sam odložila kupnju karata za petak moleći se za lijepo vrijeme. U petak popodne sam ipak kupila karte, nekako osjećajući da nas vrijeme neće iznevjeriti. I nije nas iznevjerilo, a bogme ni Gibonni, koji je dupkom napunio Arenu. Kad smo stigli pred Arenu, dvije rijeke ljudi slijevale su se pred ulaz. Koncert je bio najavljen za 21.00 h, no počeo je petnaest minuta ranije a završio blizu ponoći. Probijali smo se kroz masu u potrazi za mjestom odakle ćemo sve dobro vidjeti, no to je bilo nemoguće jer su ljudi kao mravi zaposjeli svaki slobodan kutak. Mislim, da je bilo moguće sjediti na Areni da bi i tamo ljudi sjedili. Očarani muzikom i čestom improvizacijama zaboravili smo na vrijeme, svi smo pjevali, palili prskalice i upaljače i pratili našeg Giobonnija. Sa njegovog lica nije silazio osmjeh, a sa usta riječi hvale i ponosa što smo u tolikom broju dali ocjenu njegovom višegodišnjem radu. Rekao nam je da ga Arena podsjeća na tortu te da mu je ta večer kao rođendan, pa i više od njega. Gosti su mu bili, Oliver, Matija Dedić, Nina Badrić, jedna dalmatinska klapa te jedan strani glazbenik kojima nažalost nisam zapamtila ime, no zapamtila sam čaroliju zvuka koju je u duetu sa Gobonnijem izveo na gitari koristeći je i kao instrument za sviranje i kao bubanj. Kako sam saznala iz Gobonnijevih riječi, Nini je ta večer bila ujedno i djevojačka večer, što bi značilo da se u subotu udaje. Ako je tako, želim joj puno sreće u budućem životu. Ne moram puno pričati o tome kako su Gibbonijeve riječi pjesama vrlo upečatljive, životne i dirnu u čovjeka jer su vezane za naš svakodnevni život, i sve njegove lijepe i ružne strane. Između ostalog ostalo mi je slijedeće što je rekao,ne zamjerite ako ne bude doslovno jer nisam zapisaivala dok je govorio, bilo je: „Ja dolazim iz obitelji muzičara i čitav život radim ono što volim. Tako i živim sa ljubavlju prema onome što radim. Rekli su mi da svoj život objavim u novinama, a šta da objavim kad vam je sve na CD-u, jebate! Ja ću ovo raditi sve dok vam budem imao što dati, ali molim vas iskreno, onda kada moje pjesme postanu komercijala da mi to kažete, tada ću prestati ovo raditi, jer nebih mogao podnijeti da vas iznevjerim, ni vas a ni ovu večer. Bojao sam se nevremena, a evo nema kiše, Hvala ti Bože na tome! Za sutra sam planirao slobodan dan, jer sam odlučio večeras vam se dati sav, tako da ću i bez glasa ostati! Hvala vam svima za ovu večer, i neka vas Bog sve čuva! Ne mogu vam opisati njegovu i našu ganutost ovom večeri, jer svi smo se stopili u jedno vođeni njegovom čarobnom muzikom. Malo je reći da je bilo lijepo, upravo je riječ koju je on upotrijebio prava riječ za atmosferu a to je ČAROLIJA, ČISTA ČAROLIJA! Desetcima godina dolazim u Arenu zbog raznoraznih prigoda, ali nikada, nikada do sada je nitko nije napunio ovoliko, i nikad u njoj nije bilo toliko dobrih vibracija i pozitivne energije. Kupila sam i CD „Unca fibre“ na samom koncertu. I sve što mogu reći je: GIBO, HVALA TI NA ČAROLIJI KOJU SI NAM OD SRCA PRUŽIO!              |
- 20:21 - Komentari (14) - Isprintaj - #
12.08.2006., subota
Automobili nabrijani decibelima
|
Vrteći Glas Istre od Petka jer sam htjela pročitati putopis našeg frenda o izletu u Vagabundinu kolibu u koju je i nas vodio, zadržala sam se kraj još jednog napisa koji je potaknuo moje razmišljanje u smjeru prometa i prometnih prekršaja. Naime iako se u tekstu govori o kaznama za korištenje mobitela bez handsfree uređaja u toku vožnje, dodano je pojašnjenje o štetnom učinku telefoniranja korištenjem handsfree uređaja.Rečenica glasi ovako:“No, neki znanstvenici smatraju da korištenje hands-free uređaja može biti jednako kobno kao i izravno, mehaničko telefoniranje.Oni se pozivaju na takozvani efekt „tunelske vizije“ koji se stvara prilikom vožnje i razgovaranja, čak i ako se koristi hands-free, za kojeg smatraju da ostavlja lažni osjećaj sigurnosti čime se ugrožavaju životi svih sudionika u prometu. Vrijeme reakcije na nepredviđene okolnosti pri korištenju mobitela znatno je sporije, a gubi se i moć predviđanja situacija, kao što se i smanjuje količina dopirućih zvukova iz okoline na koje možemo reagirati.“ Vozač sam od 1989. godine i ne smatram se početnikom ili lošim vozačem. Danas mnogo opreznije vozim nego nekad, pa čak i u situacijama kad imam prednost posebno obratim pažnju na sudionike u prometu, te sam tako uspjela više puta izbjeći nesreću zbog neodgovornog ponašanja drugih sudionika u prometu koje sam uočila na vrijeme. Ponajviše sam izbjegla one famozne motoriste koji pretiču sa desne strane dok ulaziš u raskršće s upaljenim žmigavcem za skretanje udesno, i one koji to čine pretičući kolonu automobila s lijeve strane dok neki od njih daju signal da skreću ulijevo. Takvima bih bez grižnje savjesti oduzela i motor i vozačku dozvolu. Tijekom vožnje, budući da nemam handsfree u automobilu, problem rješavam vrlo jednostavno, ne javljam se na mobitel. Propušteni poziv pogledam tek kad se uparkiram negdje i po potrebi i hitnosti odgovorim na njega. No nije mi sad ovdje cilj pametovati o telefoniranju u vožnji jer je tekst u Glasu Istre to sasvim dobro odradio ( prilažem vam isječak pa pročitajte), nego o nečem drugom, a to je slušanje preglasne muzike i nabrijavanje zvučnika u automobilu do krajnjih granica. Otišla sam na stranicu Vozač.info da vidim kakve su sve kazne zapriječene pri prometnim prekršajima i za divno čudo nisam našla ništa što bi sankcioniralo automobile koji prije liče na pokretni disco-club ili su pretvoreni u divovski zvučnik od čijih decibela i vati stradavaju uši pješaka. Što misliti o ušima, koncentraciji i prijemu zvukova iz okoline vozača takvog automobila-zvučnika. Najprije takvi automobili u sitne sate remete javni red i mir svojom bukom, a onda takav vozač nije u stanju ni čuti hitnu pomoć, vartrogasno vozilo ili policijsko vozilo pored buke koju sam stvara. Nadalje zapitala sam se, od silnih decibela, a pogotovo basova koji vam još dugo tumpaju u glavi nakon što auto prođe, kad bi takav vozač npr. zadnjim krajem udario bicklistu ili pješaka ili psa, nebi ni primjetio ni zvučno ni nikako da je nekog udario i ozlijedio. Dakle, ako znanstvenici ističu da je i hands-free uređaj poguban za registraciju zvukova iz okoline, koliko je tek nabrijavanje muzike u automobile pogubno a nije sankcionirano. Neka nitko ne pomisli da sam protiv kazni za telefoniranje bez hands-free uređaja u vožnji, naprotiv, ali jednako tako mislim da bi se trebalo ograničiti broj decibela koji se slušaju u automobileu pogotovo stoga što iste takve automobile voze većinom mladi ljudi koji često voze brzo i neodgovorno. Tekst iz Glasa Istre-klikni na sličicu  |
- 18:52 - Komentari (24) - Isprintaj - #
03.08.2006., četvrtak
Zahvala.....
|
Neki dan dobih ovaj tekst na mail i vrlo me je oraspoložio. Nakon premišljanja par dana bi li to postavila na blog, odlučila sam ipak to učiniti. Nek se blogeri malo oraspolože a i pogotovo oni anonimni koji vole šarati po blogovima i ostavljati uvredljive komentare: Dakle, jedan već očajni primatelj raznoraznih spam mailova objavio je slijedeće: Zahvaljujem svima koji su mi slali chain-junk mailove. Jer, zahvaljujuci vasoj dobroti : 1. Server se srusio vec 172 puta i iz sjedista firme su mi vec 23 puta porucili da ako ovako nastavim da mogu Ugovorom o radu obrisati cipele. 2. Nagomilao sam otprilike 3000 godina nesrece i umro dosad vec 67 puta zbog raznoraznih pisama koje nisam proslijedjivao. 3. Kad izlazim iz ducana ne gledam nikoga jer me strah da me ne odvedu u neki nepoznati hotel, drogiraju i izvade mi bubreg da bi ga prodali na crnom trzistu organa. 4. Sirota djevojcica Amy Bruce iz Kambodze dobila je moju godisnju zaradu koju joj je isplatio Microsoft za svaki poslani mail. Ona je naime bila u bolnici 7000 puta u zadnjih nekoliko godina, a od 1995. ima uvijek 8 godina? 5. Moje ime kruzi svemirom na platinastoj ploci jer sam ga morao upisati kraj ostalih 2 milijarde barem 25 puta dosad. 6. Saznao sam recept za vjecnu ljubav i srecu : dovoljno je proslijedjivati mailove na sve moguce adrese u roku 3 sekunde od primitka, pritom se ceskati lijevom rukom po ledjima skakucuci funky chicken oko Renault-a 4 suprotno od kazaljke na satu. 7. Jos uvijek cekam da mi nepoznati bogatas iz Boukistana prebaci milijardu boukistanskih zlatnika i Nokiu koju sam zaradio saljuci mail u Ericsson. 8. Spasio sam bar 2 endemske ugrozene vrste kratkorepih Bjeloruskih vjeverica. 9. Procitao sam svih 25 tomova sabranih djela Dalaj-Lame I skupio 4690 godina mira I blagostanja. Jos jednom, HVALA SVIMA! VAZNO: ako ovaj mail ne proslijedite u slijedecih 20 sekundi na barem 850 email adresa, svemirski dinosaur ce doci I pojesti vas I vasu obitelj skupa s malom Amy Bruce koja je opet u bolnici  |
