Marketing
Automobili nabrijani decibelima
Vrteći Glas Istre od Petka jer sam htjela pročitati putopis našeg frenda o izletu u Vagabundinu kolibu u koju je i nas vodio, zadržala sam se kraj još jednog napisa koji je potaknuo moje razmišljanje u smjeru prometa i prometnih prekršaja. Naime iako se u tekstu govori o kaznama za korištenje mobitela bez handsfree uređaja u toku vožnje, dodano je pojašnjenje o štetnom učinku telefoniranja korištenjem handsfree uređaja.Rečenica glasi ovako:“No, neki znanstvenici smatraju da korištenje hands-free uređaja može biti jednako kobno kao i izravno, mehaničko telefoniranje.Oni se pozivaju na takozvani efekt „tunelske vizije“ koji se stvara prilikom vožnje i razgovaranja, čak i ako se koristi hands-free, za kojeg smatraju da ostavlja lažni osjećaj sigurnosti čime se ugrožavaju životi svih sudionika u prometu. Vrijeme reakcije na nepredviđene okolnosti pri korištenju mobitela znatno je sporije, a gubi se i moć predviđanja situacija, kao što se i smanjuje količina dopirućih zvukova iz okoline na koje možemo reagirati.“
Vozač sam od 1989. godine i ne smatram se početnikom ili lošim vozačem. Danas mnogo opreznije vozim nego nekad, pa čak i u situacijama kad imam prednost posebno obratim pažnju na sudionike u prometu, te sam tako uspjela više puta izbjeći nesreću zbog neodgovornog ponašanja drugih sudionika u prometu koje sam uočila na vrijeme. Ponajviše sam izbjegla one famozne motoriste koji pretiču sa desne strane dok ulaziš u raskršće s upaljenim žmigavcem za skretanje udesno, i one koji to čine pretičući kolonu automobila s lijeve strane dok neki od njih daju signal da skreću ulijevo. Takvima bih bez grižnje savjesti oduzela i motor i vozačku dozvolu. Tijekom vožnje, budući da nemam handsfree u automobilu, problem rješavam vrlo jednostavno, ne javljam se na mobitel. Propušteni poziv pogledam tek kad se uparkiram negdje i po potrebi i hitnosti odgovorim na njega.
No nije mi sad ovdje cilj pametovati o telefoniranju u vožnji jer je tekst u Glasu Istre to sasvim dobro odradio ( prilažem vam isječak pa pročitajte), nego o nečem drugom, a to je slušanje preglasne muzike i nabrijavanje zvučnika u automobilu do krajnjih granica.
Otišla sam na stranicu Vozač.info da vidim kakve su sve kazne zapriječene pri prometnim prekršajima i za divno čudo nisam našla ništa što bi sankcioniralo automobile koji prije liče na pokretni disco-club ili su pretvoreni u divovski zvučnik od čijih decibela i vati stradavaju uši pješaka. Što misliti o ušima, koncentraciji i prijemu zvukova iz okoline vozača takvog automobila-zvučnika.
Najprije takvi automobili u sitne sate remete javni red i mir svojom bukom, a onda takav vozač nije u stanju ni čuti hitnu pomoć, vartrogasno vozilo ili policijsko vozilo pored buke koju sam stvara. Nadalje zapitala sam se, od silnih decibela, a pogotovo basova koji vam još dugo tumpaju u glavi nakon što auto prođe, kad bi takav vozač npr. zadnjim krajem udario bicklistu ili pješaka ili psa, nebi ni primjetio ni zvučno ni nikako da je nekog udario i ozlijedio.
Dakle, ako znanstvenici ističu da je i hands-free uređaj poguban za registraciju zvukova iz okoline, koliko je tek nabrijavanje muzike u automobile pogubno a nije sankcionirano.
Neka nitko ne pomisli da sam protiv kazni za telefoniranje bez hands-free uređaja u vožnji, naprotiv, ali jednako tako mislim da bi se trebalo ograničiti broj decibela koji se slušaju u automobileu pogotovo stoga što iste takve automobile voze većinom mladi ljudi koji često voze brzo i neodgovorno.
Tekst iz Glasa Istre-klikni na sličicu
Post je objavljen 12.08.2006. u 18:52 sati.