Danas za ručkom sjedim i pričam sa mužem o pitanju koje su mu postavila naša djeca neki dan. Na našoj osnovnoj školi se pojavila ploča sadržaja "ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje" s potpisom Vlade Republike Hrvatske 2004.
Moja dvanaestipolgodišnja kći Dunja kaže."Mama, neki dan je u školi na vrata školski domar postavio neku ploču.Pitala sam tatu što znači nulta tolerancija na nasilje i trebalo mu je pola sata da mi objasni.Ali još uvijek neznam kako to pomaže."
Naravno, mislila je reći da nezna koju sad funkciju ima ta ploča na školi.Moj devetogodišnji sin Marin koji ide u istu školu nema pojma o toj ploči.Vjerujte neznam i ni ja. No kad smo već kod nasilja,ako preskočimo filmove i uzmemo kao primjer crtane filmove, i to one današnje, rezultat je poražavajući.Gdje su nestali, Patak Dača, Zekoslav Mrkva,Gustav, i sl.
Današnja djeca nikad nisu čula za Surogata, naš nagrađeni crtani film. Ali zato sve moguće zvijeri, strašila, robote, vanzemaljce nemogućeg izgleda i krv do koljena u crtanima znaju da ih probudiš u pola noći.
Gdje je profesor Baltazar, i ona dva smušenjaka iz "A je to..."????
I onda mi pričamo o nasilju i protiv nasilja, postavljamo tabelice na škole a na djecu utječemo tako da im serviramo nasilje na TV-u u obliku američkih i Japanskih superboraca i šta ti ja znam sve.
Ok, naravno nemožemo ih držati pod staklenim zvonom, ali u arhivi našeg HRT-a ima svih onih lijepih i humorističnih crtanih filmova koji su nam nježili srca u mladosti a danas ih ni jedan od tolikih TV-programa ne prikazuje. Evo, pišući ovo prisjećam se Kojota koji nikako da ulovi pticu trkačicu, Eustahija Brzića, najbrže plave zmije na svijetu, Kalimera, Pink Pantera.....El Kabonga i Babaluia,Rza Brzotrza,pa Štrumpfova na kraju krajeva..... i malog snagatora štrupmfa koji je branio Štrumpfograd od velike strašne ptice, zavrnuo rukave i povikao "Čuj ti Holifrc, ak' te žvajznem, bu ti mrak na oči opal!A bio je hrabar, jer je ptičurina bila jedno 10 puta veća od njega a on se nije dao.Svima nam se smilio u kući pa i ja danas u šali doma ponovim nekom od ukućana tu rečenicu, ali moja djeca za nju znaju samo iz mojih priča o štrumpfovima.
Nama je to nešto poznato i prošlost, a našoj djeci bi to bila novost i osvježenje......tko je sakrio taj materijal u prašinu??????
Naša djeca znaju o nasilju preko TV-a i onda kad ih neko maltretira u školi, ali im niko nije rekao kako se zaštititi, nikad nisu vidjeli da je zlostavljač priveden u policiju da bi prevladali strah i ispričali svoj slučaj.
A kada roditelji uzmu stvar u svoje ruke onda završe na sudu jer su branili svoje dijete.
Danas bi trebale postojati kazne za roditelje maloljetnih zlostavljača, jer bi se onda debelo potrudili odgojiti ih drukčije.
Naravno, uvijek ima izuzetaka, ali ako roditelju nije stalo da im dijete ne maltretira nikog u školi i nije ga briga, onda bi trebao odgovarati za takvo ponašanje.
A društvo je najkrivlje za sve, jer je sve danas dopušteno, tako da ni policija nema velike ovlasti, a oni koji znaju da će biti blago ili nikako kažnjeni za svoja nedjela rade to što rade, i smiju nam se u facu....
|