JA SAM PUT ISTINA I ŽIVOT
četvrtak, 02.08.2007.
Uz blagdan Gospe od Anđela
|
Što je Imoćanima blagdan Gospe od Anđela Prošlost Imotske krajine možemo podijeliti na tri važna razdoblja. Prvo seže u najstarija vremena sa stanovnicima Ilirima, Rimljanima i Hrvatima. Drugo razdoblje od dolaska Turaka 1493. do njihova izgona 1717. Treće je od tada do danas. Blagdan Gospe od Anđela - 2. kolovoza - upisan je zlatnim slovima u današnju Imotsku krajinu. Na taj dan 1717. godine uspjela je kršćanska vojska, pod zapovjedništvom mletačkih časnika, osloboditi Imotsku krajinu od stoljetne turske tiranije i pripojiti je svijetu kulturne civilizacije. Nije to bilo lako. Ipak se uspjelo. Sudjelovali su domaći sinovi iz svih krajeva Dalmacije u hrabrom pothvatu. Posebno su se isticali Imoćani i Sinjani. Nečuvenom hrabrošću nasrtali su na donje bedeme Tvrđave. Prvi se popeo na gornje bedeme i izvjesio mletačku zastavu sv. Marka Ante Vrdoljak, vojnik sinjske čete. Za to je dobio doživotnu penziju od dva dukata na mjesec. Turci su se predali. Oko 300 njihovih časnika i vojnika, serdar Nakić je, prema dogovoru, odveo u Ljubuški i tu ih predao. Blagdan Gospe od Anđela posebno se štuje u franjevačkom redu. Baš na taj dan - 2. kolovoza 1717. - gvardijan imotskog samostana sv. Frane, fra Stipan Vrljić zahvalio je Bogu i Majci Božjoj na pobjedi i s vojskom ispjevao "Tebe Boga hvalimo". Odmah je od naroda sakupio svotu novca i dao naslikati sliku Gospe od Anđela. Vojska je potom u donjem dijelu Tvrđave sazidala crkvu, posvećenu Majci Božjoj. U nju je gvardijan i prvi župnik, fra Stipan Vrljić, postavio Gospinu sliku. Umjetnik ju je naslikao uljenim bojama na tri spojene daske. Do danas je svetinja Imotske krajine i zaštitnica Imoćana. Do 1718. imotski kraj protezao se od Roškog polja do Vranića, od Klobuka do sinjskih predjela. Pripadao je Hercegovini. Čitav taj kraj 1717. oslobođen je od Turaka. Mlečani nisu trpjeli muslimane u krajevima u kojima su vladali. Kroz godinu dana (1717.-1718.) uspjeli su očistiti čitav taj kraj od begova. Raja koja je željela ostati na svojim ognjištima primala je kršćanstvo. Ustvari, to su bili Hrvati katolici, koji su iz vlastitog interesa prelazili na Islam. Kad je 21. srpnja 1718. sklopljen u Požarevcu mir između Austrije, Turske, Mletaka i Dubrovnika, nastala su nova razgraničenja. Imotski je kraj prepolovljen. Današnja Imotska krajina pripojena je Dalmaciji. Pod turskom vlašću ostali su krajevi koji danas pripadaju općinama Tomislavgrada, Posušja i Gruda. Prazne predjele, koje su napustili Turci, Mlečani su nastanili Hrvatima iz zapadne Hercegovine. Ujedinjeni s domaćim stanovništvom, stvorili su današnju Imotsku krajinu. Svake godine Imoćani se sjećaju velike pobjede izvojevane kršćanskim oružjem i posebnom pomoću Majke Božje. Općina je to činila vanjskim slavljem. U predvečerje su se na Topani palili "svitnjaci". Uz gruvanje "mačkula" i veliki vatromet gradska je glazba držala koncert. Komunistička vlast to je prekinula. Čak je zabranila procesiju gradskim ulicama. U slobodnoj državi Hrvatskoj sve se obnovilo. Blagdan Gospe od Anđela službeno je proglašen Danom grada Imotskoga. (...) ________________________________________ Fra Vjeko Vrčić: Stare slave djedovine, "Grad na gori" (list imotskih župa) br. 2 (26), Imotski 1996. Ne budi uskogrudni malograđanin. Otvori svoje srce cijelome svijetu; neka ti je - sveopće, "katoličko". Nemoj polijetati kako kokoš, kad se možeš vinuti poput orla.(Put,7) ________________________________________ |
- 07:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Svibanj 2008 (1) Ožujak 2008 (8) Prosinac 2007 (1) Studeni 2007 (3) Listopad 2007 (3) Rujan 2007 (6) Kolovoz 2007 (15) Srpanj 2007 (5) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||