nedjelja, 30.08.2009.
Sunday
danas sam rano popodne dobio jedan lijep kompliment
iako nisam čovjek u godinama lijepo mi je
da me neki ljudi smatraju još uvijek premladim za bilo što
neke ljude izluđuje mladost a neki su mladi jednostavno ludi
ostavit ću to sa ostalim lijepim mislima
jer i danas je lijepo jednostavno biti živ
subota, 29.08.2009.
Saturday
budim se kasno u noć
sretan sam jer je kiša pocela lagano padati
spavam i sanjam klišej svih klišeja
kako hodam po lišću kroz gustu borovu šumu
u kojoj se izgubila jesenja magla
možda sam i malo homoseksualan jutros
jer prva osoba na koju pomislim je dragi mi
sufjan stevens
utorak, 25.08.2009.
Tuesday
prehlada me istjerala iz kuće u prirodu
da vidim jesam li dobio neku novu alergiju
nedavno sam shvatio da ipak nisam umjetnik
diletant u preranoj andropauzi vjerojatnije
a opet izgleda samo da je jedna glupa
ideja dobila novog najboljeg prijatelja
petak, 21.08.2009.
Friday
ne trebaš tražiti da se obavi obdukcija
na našoj mrtvoj vezi
patolog je odavno utvrdio da je umrla
prirodnom smrću
znam da sam sebe krivio za ubojstvo
a bilo je odavno kasno
da smo je planirano uspavali
i da je to sada svima jasno
ponedjeljak, 17.08.2009.
Monday
topla mekana tijela na snježnobijeloj posteljini
bude se i rastaju u ranu zoru
nekoliko ljudi ulazi u trgovinu
vonjaju nakon vručeg znojnog vikenda
nekoliko lakših i jedna teža prometna nesreća
danas ambicije moraju pričekati
zajedno sanjarimo o ranom povratku u krevet
You Don't Know What Love Is
često razmišljam o životu i smrti takva je klima zadnjih tjedana mješavina osjećaja koji se isprepliću uvijek je mješavina dobrih i loših stvari lijepih i ružnih ali ljepota je pola zdravlja svatko tko izgleda oku ugodno zdraviji je od osobe koja ima simptome neke kronične bolesti koja je počela ubijati imunitet večeras više nisam zaljubljen sve što sam prije osjećao prema tebi zamjenila je jedna pjesma kratka priča koja objašnjava da dvoje ljudi mora biti zaljubljeno da bi bili sretni i sve mora biti pedeset pedeset inače nema smisla shvatio sam to prekasno da spasim ono što smo započeli mislim da ti to nikada nećeš shvatiti večeras me više ni jedna pjesma ne podsjeća na tebe htio bi te odvesti na mjesto koje nisi nikada vidjela i zavesti te opet kao da zavodim potpunog stranca kao da nemamo bolnu zajedničku prošlost voljela si me točno toliko koliko si trebala da ne odem pokušat ću se snaći sa transplantacijom zamjenit ću svoje srce sa potpunim strancem koji je malo grublji od mene iznutra večeras putujem sam nabrajam lijepo i oduzimam bolno gorčina ostaje kao velik madež koji ti se nalazi na vratu i kojeg uvijek pokušavaš sakriti kosom shvatio sam samo da kada uhvatiš leptira ma koliko lijep on bio moraš ga osloboditi da uživa u ostatku života odlučio sam se izaći malo van ovaj petak prijatelji su mi nažalost imali malo drugačije planove ali nisam se dao pokolebati odlučio sam se sam snaći i zabaviti nema se smisla oslanjati na druge kada se nemaš na koga osloniti ponekad je dobro imati i poznanike izlazci rijetko kada započinju prije jedanaest sati ništa drugačije nije započeo ni ovaj izlazak već sam u prvom kafiću naletio na jednog starijeg poznanika bio je veoma glasan i grub čovjek stalno nešto pokušavao isprovocirati ljude sa kojima je pričao imao sam sreće jer kad me je primjetio bio je na idealnom omjeru alkohola i dobrog raspoloženja nedavno oženjen čovjek sa upola mlađom djevojkom sa kojom ima malu bebu pitao sam se što on radi vani uz nekoliko psovki objasnio mi je kako stvari stoje tako je to u malim sredinama predpostavljam nisam se previše planirao zadržavati u njegovom društvu bilo mi je neugodno zbog načina na koji se ophodio sa ljudima pokušavao je flertati sa svakom ženom koja mu se našla u blizini popili smo jedno piće a on nije prestajao pričati cijelo vrijeme spasio me prijatelj koji je ipak odlučio izaći van i potražiti me usput da me malo utješi u novonastaloj situaciji isplanirao je da ne bi bilo loše da se malo kasnije pojavimo nepozvani na svadbi od jednog našeg starog prijatelja grad je ionako bio pust nekakav kratki snažan pljusak kiše rastjerao je i to nešto malo ljudi koji su se pokušali zabaviti vani grad je bio prepun policije nakon što smo stigli do mjesta gdje se svadba održavala srdačno smo dočekani od domaćina svadbe ljudi su plesali jeli veselili se pili pokušavali se nasmijati malo saslušao sam nekoliko starih kolega iz djetnistva koji su mi ispričali svoj životni put sretni jer su već sad u ranom mladenaštvu ostvarili većinu svojih ciljeva i snova nakon što smo se smjestili na jedno od slobodnih mjesta domačini su nas ponudili sa hranom i pićem imali smo dosta sreće jer su nas posjeli pokraj dvije veoma naočite sestre koje su bile raspoložene za dijalog tako da su nas upoznale sa zbivanjima tog dana do trenutka našeg dolaska mi smo za to vrijme polako tamanili nešto malo hrane koje nam je bilo ponuđeno djevojke su komentirale kako im nije jasan nesklad večine parova mladih ili starih čiji govor tijela ne pripada jedno drugome i koji izgledaju izgubljeno mi smo odlučili da je večer predugo trajala i da nam izgledi da se zabavimo večeras nisu baš veliki sestre se nisu složile s nama pa su nam ponudile rješenje
srijeda, 12.08.2009.
Laughing With A Mouth Of Blood
ne razmišljam dovoljno o tome kako je alkohol učinio budalu od moje obitelji i mene u mnogo navrata on je uvijek bio sredstvo olakšavanja da se kratkoročno zaboravi težina situacije u kojoj se nalazimo poziv u pomoć koji se bojimo čuti prošlo je već dosta vremena od kada sam spalio cijelo obiteljsko imanje ljudi su sve to prepisali nepažnji i spletu nesretnih okolnosti ali čak je i osiguranje potvrdilo njihovu priču i isplatilo nam veliku svotu za nanešenu duševnu bol koji će debeli bankovni ček ublažiti od kad znam za sebe alkohol je bio moja ahilova peta svaki izlazak sa društvom natopljen alkoholnim parama bio je na granici tragičnog sa tragikomičnim završetcima sreća nas je čuvala da fizički ne ozlijedimo ljude ali nije odgovarala za štetu koju su uzrokovali naši zli jezici odlučio sam da alkohol prestane biti moj alibi za neuspjehe u životu pa sam ga se u potpunosti odrekao u dahu ne razmišljajući više o njemu ni kada mi je stvarno bilo teško dosta je bilo isprika gradilište je odavno napušteno mokri unutarnji nekad bijeli zidovi zaudaraju na vlagu otvaram prozore i puštam unutra topli povjetarac prva reakcija nikada nije ona ispravna trebao bi uvijek razmisliti i odlučiti suprotno od prve odluke reagirati nakon što promislim istagirao sam si cijeli život puno je lijepih dijelova koje sve spaja nekva nesreća ili nekakva čudna okolnost naišao sam na blokadu na cesti bio je mrki mrak okrenuo sam automobil i potražio alternativni pravac nekoliko ježeva pretrčavalo je cestu na razmaku od samo stotinjak metara vozio sam polako puštajući ih da prijeđu cestu izgledali su mi kao lijepa obitelj sa velikim planovima za budućnost zaustavljam se na benzinskoj postaji odlazim umiti lice i osvježiti se u wc najprije mokrim i perem ruke bacam si malo hladne vode dlanovima prema licu i vratu sjedam u automobil palim radio stišavam glazbu zabrinut sam za sebe palim automobil i nastavljam putovanje planiram voziti do zore bez ikakva cilja misli mi se roje u glavi sve je puno klišejiziranih scenarija vozim se gdje me put odvede ne namjeravam se više nikada vratiti teško je započeti sve ispočetka ali ostao sam bez izbora zaustavljam se kod odmarališta pokraj autoceste uzimam sobu za jednu večer odlazim u sobu stavljam torbu u ormar vadim četkicu pastu za zube i ručnik skidam se i oblačim nekakve zamrljane bijele papuče odlazim u kupaonu perem zube nastavljam rutinu odlazim pod tuš dobrih sat vremena pokušavam oprati bijes sa sebe izmjenjući mlazove tople i hladne vode osjećam se bolje ali svejedno moram sjesti na krevet mažem ruke nekakvom kremom od kamilice pokušavam zaspati vrtim se u znoju na čistoj uštirkanoj posteljini palim televizor nekakav stariji crno bijeli film je na programu trljam oči dižem se s kreveta i krenem kuhati čaj sjedam za stol pokraj prozora odmaknem zavjesu i gledam automobile kako prolaze autocestom nazdravljam toplim čajem uzimam telefonski imenik i otvorim ga otprilke negdje po sredini čitam prezimena i imena ljudi zovem gospodina koji ime duhovito prezime probudio sam ga pa se javio kao da još uvijek sanja puca mu glas slušam ga kako počinje psovati ljut je jer sam ga probudio misli da sam njegova bivša žena počinje se ispričavati jer je psovao neugodno mi je pa spuštam slušalicu radim si sendvič od kikiriki maslaca banane i meda i spremam još jednu šalicu čaja otvaram kovčeg vadim čisto rublje i složem ga na rub kreveta spremačica pokuca na vrata želi ući i pospremiti malo sobu otvaram joj vrata ne da se smesti mojom golotinjom kreće mi spremati krevet mijenjam kanale na tv prijemniku ona odlazi u kupaonu i skuplja mokre ručnike zamoli me da joj skuham šalicu čaja počinje mi pričati o sebi odlučim da je vrijeme da se obučem ugasim tv i upalim radio gospođa počinje pričati o svojoj sestri koja je veoma bolesna izlazim iz kupaone zakopčavajući sivu košulju kratkih rukava odluči se pomoći mi nastavlja pričati sada priča o svojem suprugu kojeg nikada nema kod kuće a ja jako podsjećam na njega uzimam kovčeg iz ormara ostavljam skromnu napojnicu na stolu i rezervirano pozdravljam prije nego zatvaram vrata za njom opet sam gladan a nije prošlo ni pola sata od posljednjeg sendviča
petak, 07.08.2009.
My Best Friends (Don't Even Pass This)
izlazili smo zajedno van vec neko vrijeme bili smo prijatelji ali nekako nam je trebalo vremena da se naviknemo jedno na drugo i da se otvorimo jedni drugima tu sam vecer upoznao jednu djevojku bila je lijecnica pokušavala je prestati pušiti svidalo mi se kako se smijala mojim šalama društvo se selilo iz jednog kafica u drugi pa smo se morali rastati kad smo sljedeci puta izašli van opet smo naišli na nju i njezinu malu skupinu prijatelja razveselilo me kasnije kad mi je priznala da je izašla u nadi da cemo se opet vidjeti odlucili smo malo prošetati gradom požalili smo se jedno drugome slicni problemi koje ima vecina naših vršnjaka nismo bili zadovoljni nacinom na koji se naš životi razvijaju osjecaj da fali još nešto bio je velik zastali smo u parku i sjeli na klupicu rekao sam joj da mi se svida ali moj je problem bio taj da sam nedavno dobio otkaz i da se još uvijek nisam oporavio od toga njezin je bio taj da nije imala dovoljno slobodnog vremena pa nije imala nikad vremena za sebe rekla mi je da smo se susreli jednog jutra u njezinim snovima prije nego se probudila i da je bila jako dobro raspoložena taj cijeli dan nisam mogao smisliti ništa pametno za reči ali osjećao sam se bolje sviđale su mi se one bijele točkice na njezinom licu imala je crvene obraze kada se je smijala a te bi točkice ostajale bijele prekinulo nas je zujanje njezina mobitela bilo je već kasno a ona se vraćala kući sa prijateljima mislio sam da je vjerojatno prerano da se ponudim da je odbacim kući rekla je prijateljima da ću je ja odbaciti kući i nasmijala se
