izlazili smo zajedno van vec neko vrijeme bili smo prijatelji ali nekako nam je trebalo vremena da se naviknemo jedno na drugo i da se otvorimo jedni drugima tu sam vecer upoznao jednu djevojku bila je lijecnica pokušavala je prestati pušiti svidalo mi se kako se smijala mojim šalama društvo se selilo iz jednog kafica u drugi pa smo se morali rastati kad smo sljedeci puta izašli van opet smo naišli na nju i njezinu malu skupinu prijatelja razveselilo me kasnije kad mi je priznala da je izašla u nadi da cemo se opet vidjeti odlucili smo malo prošetati gradom požalili smo se jedno drugome slicni problemi koje ima vecina naših vršnjaka nismo bili zadovoljni nacinom na koji se naš životi razvijaju osjecaj da fali još nešto bio je velik zastali smo u parku i sjeli na klupicu rekao sam joj da mi se svida ali moj je problem bio taj da sam nedavno dobio otkaz i da se još uvijek nisam oporavio od toga njezin je bio taj da nije imala dovoljno slobodnog vremena pa nije imala nikad vremena za sebe rekla mi je da smo se susreli jednog jutra u njezinim snovima prije nego se probudila i da je bila jako dobro raspoložena taj cijeli dan nisam mogao smisliti ništa pametno za reči ali osjećao sam se bolje sviđale su mi se one bijele točkice na njezinom licu imala je crvene obraze kada se je smijala a te bi točkice ostajale bijele prekinulo nas je zujanje njezina mobitela bilo je već kasno a ona se vraćala kući sa prijateljima mislio sam da je vjerojatno prerano da se ponudim da je odbacim kući rekla je prijateljima da ću je ja odbaciti kući i nasmijala se
