Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jarney

Marketing

Laughing With A Mouth Of Blood

ne razmišljam dovoljno o tome kako je alkohol učinio budalu od moje obitelji i mene u mnogo navrata on je uvijek bio sredstvo olakšavanja da se kratkoročno zaboravi težina situacije u kojoj se nalazimo poziv u pomoć koji se bojimo čuti prošlo je već dosta vremena od kada sam spalio cijelo obiteljsko imanje ljudi su sve to prepisali nepažnji i spletu nesretnih okolnosti ali čak je i osiguranje potvrdilo njihovu priču i isplatilo nam veliku svotu za nanešenu duševnu bol koji će debeli bankovni ček ublažiti od kad znam za sebe alkohol je bio moja ahilova peta svaki izlazak sa društvom natopljen alkoholnim parama bio je na granici tragičnog sa tragikomičnim završetcima sreća nas je čuvala da fizički ne ozlijedimo ljude ali nije odgovarala za štetu koju su uzrokovali naši zli jezici odlučio sam da alkohol prestane biti moj alibi za neuspjehe u životu pa sam ga se u potpunosti odrekao u dahu ne razmišljajući više o njemu ni kada mi je stvarno bilo teško dosta je bilo isprika gradilište je odavno napušteno mokri unutarnji nekad bijeli zidovi zaudaraju na vlagu otvaram prozore i puštam unutra topli povjetarac prva reakcija nikada nije ona ispravna trebao bi uvijek razmisliti i odlučiti suprotno od prve odluke reagirati nakon što promislim istagirao sam si cijeli život puno je lijepih dijelova koje sve spaja nekva nesreća ili nekakva čudna okolnost naišao sam na blokadu na cesti bio je mrki mrak okrenuo sam automobil i potražio alternativni pravac nekoliko ježeva pretrčavalo je cestu na razmaku od samo stotinjak metara vozio sam polako puštajući ih da prijeđu cestu izgledali su mi kao lijepa obitelj sa velikim planovima za budućnost zaustavljam se na benzinskoj postaji odlazim umiti lice i osvježiti se u wc najprije mokrim i perem ruke bacam si malo hladne vode dlanovima prema licu i vratu sjedam u automobil palim radio stišavam glazbu zabrinut sam za sebe palim automobil i nastavljam putovanje planiram voziti do zore bez ikakva cilja misli mi se roje u glavi sve je puno klišejiziranih scenarija vozim se gdje me put odvede ne namjeravam se više nikada vratiti teško je započeti sve ispočetka ali ostao sam bez izbora zaustavljam se kod odmarališta pokraj autoceste uzimam sobu za jednu večer odlazim u sobu stavljam torbu u ormar vadim četkicu pastu za zube i ručnik skidam se i oblačim nekakve zamrljane bijele papuče odlazim u kupaonu perem zube nastavljam rutinu odlazim pod tuš dobrih sat vremena pokušavam oprati bijes sa sebe izmjenjući mlazove tople i hladne vode osjećam se bolje ali svejedno moram sjesti na krevet mažem ruke nekakvom kremom od kamilice pokušavam zaspati vrtim se u znoju na čistoj uštirkanoj posteljini palim televizor nekakav stariji crno bijeli film je na programu trljam oči dižem se s kreveta i krenem kuhati čaj sjedam za stol pokraj prozora odmaknem zavjesu i gledam automobile kako prolaze autocestom nazdravljam toplim čajem uzimam telefonski imenik i otvorim ga otprilke negdje po sredini čitam prezimena i imena ljudi zovem gospodina koji ime duhovito prezime probudio sam ga pa se javio kao da još uvijek sanja puca mu glas slušam ga kako počinje psovati ljut je jer sam ga probudio misli da sam njegova bivša žena počinje se ispričavati jer je psovao neugodno mi je pa spuštam slušalicu radim si sendvič od kikiriki maslaca banane i meda i spremam još jednu šalicu čaja otvaram kovčeg vadim čisto rublje i složem ga na rub kreveta spremačica pokuca na vrata želi ući i pospremiti malo sobu otvaram joj vrata ne da se smesti mojom golotinjom kreće mi spremati krevet mijenjam kanale na tv prijemniku ona odlazi u kupaonu i skuplja mokre ručnike zamoli me da joj skuham šalicu čaja počinje mi pričati o sebi odlučim da je vrijeme da se obučem ugasim tv i upalim radio gospođa počinje pričati o svojoj sestri koja je veoma bolesna izlazim iz kupaone zakopčavajući sivu košulju kratkih rukava odluči se pomoći mi nastavlja pričati sada priča o svojem suprugu kojeg nikada nema kod kuće a ja jako podsjećam na njega uzimam kovčeg iz ormara ostavljam skromnu napojnicu na stolu i rezervirano pozdravljam prije nego zatvaram vrata za njom opet sam gladan a nije prošlo ni pola sata od posljednjeg sendviča



Post je objavljen 12.08.2009. u 00:00 sati.