petak, 27.04.2007.
Foggy Night
stalno mi se ponavlja ista situacija uđem u neko javno prijevozno sredstvo i odmah krenu analiziranja prvo ja u svojoj glavi napišem par scenarija o najumornijim putnicima pa oku najzanimljivijim gospođicama pa o iritantnim srednjoškolcima i onda ako mi je jako dosadno neki kratki scenarij o nekim malo starijim ljudima ali to su već ozbiljne drame ponekad naletim u neko prijevozno sredstvo u kojem sam i sam žrtva sličnih ljudi koji u svojim glavama skiciraju neke svoje vizije moje životne priče i onda ne znam što mi je činiti pa samo tužno gledam kroz prozor i čekam sljedeću stanicu da mogu nestati i svirati negdje svoju ritam mašinu
petak, 13.04.2007.
Lonely Train
probudio me glasan zvuk kočenja automobila bilo je još rano jutro refleksno sam provjerio da li imam pojas stotinjak metara ispred nas sudbina je odlučila izbrisati nekoliko života čisto proljetno nebo zacrnio je gusti dim hrabriji ljudi krenuli su odmah pokušati nekako popraviti stvari mi malo manje hrabriji tipkali smo potrebne brojeve nekoliko trenutaka kasnije bilo smo jako sretni što smo živi tko zna što si sad misli čovjek sa ljubičastim foteljama
ponedjeljak, 02.04.2007.
Neverland
prijatelji i korištenje primitivne elektronike u kvazi umjetničke svrhe došao sam do spoznaje da nikako ne mogu ništa zaključiti naprečac i sve što pokušam učiniti na taj način završava neslavno u samom startu i to kao velika pogreška tako da se suzdržavam od bilokakvih prognoziranja i komentiranja meni samo okvirno znanih tema olakšavam si maksimalno svaku situaciju tako da si pojednostavnim stvari toliko da zapravo boli malo pametnije jedinke gladan i sretan dječak sjedi za skupim računalom i razgovara preko istog sa sjetnim klincem iz skandinavije
