stalno mi se ponavlja ista situacija uđem u neko javno prijevozno sredstvo i odmah krenu analiziranja prvo ja u svojoj glavi napišem par scenarija o najumornijim putnicima pa oku najzanimljivijim gospođicama pa o iritantnim srednjoškolcima i onda ako mi je jako dosadno neki kratki scenarij o nekim malo starijim ljudima ali to su već ozbiljne drame ponekad naletim u neko prijevozno sredstvo u kojem sam i sam žrtva sličnih ljudi koji u svojim glavama skiciraju neke svoje vizije moje životne priče i onda ne znam što mi je činiti pa samo tužno gledam kroz prozor i čekam sljedeću stanicu da mogu nestati i svirati negdje svoju ritam mašinu