probudio me glasan zvuk kočenja automobila bilo je još rano jutro refleksno sam provjerio da li imam pojas stotinjak metara ispred nas sudbina je odlučila izbrisati nekoliko života čisto proljetno nebo zacrnio je gusti dim hrabriji ljudi krenuli su odmah pokušati nekako popraviti stvari mi malo manje hrabriji tipkali smo potrebne brojeve nekoliko trenutaka kasnije bilo smo jako sretni što smo živi tko zna što si sad misli čovjek sa ljubičastim foteljama