Kud ja...

srijeda, 08.11.2006.

... tu i svi japanci.
Dakle, za vrijeme produženog vikenda, a posebno srednji od tri dana, najbolje je ostati u stanu. wink
Razlog zašto najbolje opisuje naš (mi smo: kolega U Zemlji Izlazećeg Sunca, Najdraža Mu Žena i ja) subotnji izlet u Hakone. Tako je očaravajuć bio, da su njih dvoje odlučili otići i u nedjelju u nadi da neće cijeli dan provesti čekajući u redu.
Dakle, ukratko:
07:30 - Izlazim iz stana i krećem na stanicu Hamamatsucho
08:30 - Vlak iz Shinjuku-a kreće za Odawaru
10:10 - Stižem u Odawaru i nalazim se s tada još entuzijastičnim društvom
10:20 - Stižemo u Hakone-Yumoto i stajemo u prvi red
10:35 - Ulazimo u mali vlakić za Gora-u
11:15 - Poslagani kao sardine u konzervi stižemo u Gora-u i stajemo u drugi red za drugi vlakić koji nas vozi nekud uzbrdo
11:45 - Ulazimo u vlakić u kojem nije takva gužva i vozimo se 5 minuta
11:50 - Stajemo u treći red za žičaru
12:30 - Ulazimo u žičaru i vozimo se kroz oblake
12:40 - Stižemo negdje u po ničega (tako nam se činilo) i stajemo u četvrti red za autobus koji zamjenjuje dio žičare koji je pod remontom
13:30 - Ulazimo u autobus i vozimo se prema prvoj stvari koju smo htjeli vidjeti
13:40 - Stižemo na jezero i shvaćamo da smo prošli mjesto do kojeg smo htjeli doći
13:50 - Ukrcavamo se na neki gusarski brod i plovimo na drugu stranu jezera
14:05 - Stižemo na drugu stranu i šetamo do Motohakone-a
14:30 - Stižemo u Motohakone (kraj obilaska)
Zaključak: Šta smo vidjeli? Milijardu japanaca. Šta smo radili: Stajali smo u redu. Užas!
Da ne bi to sve tako završilo, put nazad mi je trajao oko 3 sata i dobar dio toga sam morao stajati u vlaku.
I nakon što sam ušao u stan, čujem se s kolegom preko Skype-a i on kaže da njih dvoje planiraju sutra opet jer i dalje vjeruju da ima stvari vrijednih gledanja samo da nismo imali sreće s odabirom ture i dana.
Sa njihovih sutrašnjih slika vidi se da ima jako lijepih stvari, ali meni su ona 3 sata u povratku zgorčala cijeli put. Čak mi je više prisjelo to putovanje od svog stajanja u redu koje smo odstajali taj dan. Jedina stvar koja me je razveselila je bio natpis na vagonu koji sam ugledao nakon sat i po vožnje: Samo za žene (7:30-9:30). yes