Blogoslav

ponedjeljak, 29.11.2010.

Kinolozi protiv lovaca

Kune važnije od pasa

Rodovnice u nas izdaju tri organizacije, Hrvatski kinološki savez, Hrvatski lovački savez i Kinološki sabor Hrvatske, a time se zapravo bore za kolač vrijedan milijune kuna

Hrvatski kinološki savez: U svijetu se priznaju samo naše rodovnice, dokumenti svih ostalih, te ocjene, ispiti... ništavni su

Hrvatski lovački savez: Mi smo osnovali Kinološki savez i pokušali smo surađivati s Damirom Skokom, no ne možemo jer tamo nema mekšeg stava

Kinološki sabor Hrvatske: Poslali smo pismo namjere HKS-u, a dočekali su nas na nož te nazvali lopovima i švercerima

Rodovnica se oduvijek smatrala najozbiljnijim jamstvom da će vlasnik psa dobiti ono što je platio. No, danas je u nas ključno pitanje postalo: čija to rodovnica jamči? Naime, za razliku od prijašnjih godina, kada je isključivo Hrvatski kinološki savez vodio brigu o svim pasminama, u nas sada postoje čak tri organizacije koje izdaju rodovnice. Svaka od njih je registrirana, ima svoje ciljeve i politiku uzgoja i svaka naglašava važnost svoje organizacije. Koliko je to moguće, pokušat ćemo rasvijetliti zbrku koja je nastala, a je li riječ o zdravoj konkurenciji koja će unaprijediti kinologiju ili o postupcima koji će dugoročno razjediniti kinološku zajednicu – prosudite sami.
Hrvatski kinološki savez do nedavno bio je jedina udruga koja je skrbila o psima. Prošle godine Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva tijekom izrade izmjena i dopuna Zakona u lovstvu dalo je mogućnost Hrvatskom lovačkom savezu da vodi brigu o lovnoj kinologiji, a time i javnu ovlast da izdaje rodovnice za prijavljena legla, održava utakmice i ispite, te da obrazuje lovno-kinološke suce. Tako od 1. listopada svaki lovac može prijavljivati legla HLS-u i dobiti rodovnice i sve popratne dokumente.
- Mi u ministarstvu smatramo da smo davanjem mogućnosti drugoj organizaciji da školuje lovne pse, vodi brigu o lovačkim psima, razvili konkurenciju i poboljšali rad na samome terenu te poboljšali lovnu kinologiju – izjavio je Davor Zec, načelnik sektora za lovstvo Ministarstva poljoprivrede, na svečanoj promociji lovne kinologije HLS-a u Varaždinu.
Manifestaciji je prisustvovao i ministar znanosti, obrazovanja i sporta Radovan Fuchs i podijelio diplome lovno-kinološkim sucima.
Budući da Međunarodna kinološka organizacija FCI, koja nije jedina, ali je najveća (84 države) i najstarija (djeluje od 1911. godine) priznaje samo jednu kinološku udrugu po zemlji, a kod nas je riječ o Hrvatskom kinološkom savezu, nove rodovnice izdane od HLS-a vrijede samo unutar granica Republike Hrvatske. Čak je i Njemački lovački savez, čiji je predsjednik Jochen Borchert pružio podršku kolegama lovcima u projektima povezanima s lovnom kinologijom, organiziran tako da su pasminskih klubovi preko Lovačkog saveza članovi Njemačkog kinološkog saveza, a on je pak član FCI-a.

Nakon novih zakonskih odredbi i akcije Lovačkog saveza, Hrvatski kinološki savez koji broji oko 5.000 članova, a godišnje u svoj registar upisuje oko 12.000 pasa, od kojih su gotovo dvije trećine lovački psi, gubi primat nad lovačkim pasminama, posebice nad onom populacijom lovaca koji nisu zainteresirani ni za kakva natjecanja i zadovoljni su samo s položenim ispitom prirođenih osobina kako bi mogli s psom u lovište. A njihov broj nije beznačajan.
Stoga smo zapitali gospodina Đuru Dečaka, predsjednika Hrvatskog lovačkog saveza i gospodina Bojana Matakovića, tajnika Hrvatskog kinološkog saveza kako komentiraju nastalu situaciju.
- Hrvatski lovački savez osnovan je prije 85 godina i mi smo ti koji smo osnovali Kinološki savez. Brojimo oko 60.000 članova i 11.000 pasa koji idu u lov. Imamo svoje županijske saveze koji nam daju jasnu sliku o tome koliko imamo pasa i koje kvalitete posjeduju. Godišnje izdvajamo 500.000 kuna za provedbu kinoloških utakmica, upis je besplatan, a članstvo nije obavezno kao u Hrvatskom kinološkom savezu – pojasnio je Đuro Dečak.
- Hoćete li zatražiti članstvo u FCI-u?
- Ne zanima nas FCI, nismo zatražili članstvo.
- Može li se ponovno ostvariti suradnja s HKS-om?
- Da postoji mekši stav Hrvatskog kinološkog saveza, možda bi suradnja i bila moguća. Damir Skok, predsjednik Hrvatskog kinološkog saveza, i ja tražili smo rješenje, dok smo surađivali, prema kojem će svaki član moći prisustvovati utakmici u radu lovačkih pasa, a cijena bi bila 100 kuna po psu, što nije bilo dovoljno. Mi ne želimo plaćati utakmice za nekog tko je u HKS-u. Tamo postoji i apsurdna situacija gdje su doživotno isključeni suci iz njihove organizacije.
- Po čemu se pravilnici Lovačkog saveza razlikuju od pravilnika Hrvatskog kinološkog saveza?
- Sve je jednako kao i u HKS-u, pravilnici su identični. Pas ne mora imati lovački ispit ako ne želite da ide u lov, a ako ide, mora imati ispit prirođenih osobina i krvni trag. Također, zakonodavac traži da na pet lovaca u lov ide jedan pas.
- Vaš kolega Krešo Čaić iz Kinološkog sabora Hrvatske tvrdi da su vas bezuspješno kontaktirali u vezi priznavanja rodovnice. Što nam možete reći o tome i hoćete li priznavati druge rodovnice?
- Mi nismo ti koji ćemo priznavati rodovnice. Postoji zakon i zakonodavac koji će reći jesu li te rodovnice važeće ili nisu. Pravo svake udruge građana kao i Kinološkog sabora Hrvatske jest da djeluje i ima svoja pravila, ali mi nismo ti koji će određivati jesu li njihove rodovnice važeće – zaključio je Đuro Dečak.
Kako na sadašnju sitaciju gledaju u Hrvatskom kinološkom savezu? Što kažu na rodovnice koje izdaje Hrvatski lovački savez i time svakako osiromašuje HKS jer mu odnosi značajan dio godišnjeg planiranog prihoda? Što kažu na podršku koju Lovačkom savezu daje nadležno ministarstvo? Odgovore na ta pitanja potražili smo kod Bojana Matakovića, tajnika Hrvatskog kinološkog saveza.
- Kao što je vašim čitateljima sigurno poznato, Hrvatski kinološki savez je član Međunarodne kinološke federacije (FCI). Neophodno je navesti da FCI neupitno u skladu sa svojim statutom priznaje u svim zemljama članicama samo jednu nacionalnu krovnu kinološku organizaciju. U Republici Hrvatskoj to je Hrvatski kinološki savez koji je zadužen voditi brigu o pitanjima iz domene kinologije, od kojih su najznačajnija ona koja se tiču uzgoja čistokrvnih pasa, izdavanja rodovnica i organiziranja različitih kinoloških manifestacija.
Isključivo psi s rodovnicama koje je izdala neka od članica FCI-a mogu sudjelovati na kinološkim manifestacijama u organizaciji članica Međunarodne kinološke federacije, pa tako i HKS-a. Slijedom toga psi koji eventualno posjeduju bilo kakve druge rodovnice izdate u Republici Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje u svijetu koje su izdale nečlanice FCI-ja ne mogu sudjelovati na bilo kakvim kinološkim manifestacijama niti se mogu upisati u rodovne knjige bilo koje od članica Međunarodne kinološke federacije – poručio je Bojan Mataković.
- U Hrvatskoj postoji i Kinološki sabor Hrvatske koji također izdaje rodovnice. Što on znači za hrvatsku kinologiju?
- Dakle, još jednom podsjećam da pas koji posjeduje rodovnicu bilo koga tko nije član FCI-a ili njegov ugovorni partner, a to se odnosi i na Hrvatski lovački savez i Kinološki sabor Hrvatske, niti u jednoj članici FCI-a nigdje u svijetu neće moći biti upisan u njihovim rodovnim knjigama ni sudjelovati na njihovim natjecanjima. Jednako takvo stanje je i s eventualnim postignutim rezultatima u ocjenjivanju oblika ili rezultatima ostvarenim u radu sportskih ili lovnih pasmina. Konkretno, takvi rezultati ne mogu se koristiti u uzgoju ili dobivanju bilo kakvih potvrda, odnosno dokumenata propisanih od FCI-a, odnosno od HKS-a. Uz to vezao bih i kinološke suce ili kojim god se imenom u različitim organizacijama oni zvali. FCI svojim pravilnicima ima strogo propisan način izobrazbe kinoloških sudaca. Uvjete za postajanje i izobrazbu dužni su poštivati svi nacionalni savezi članica FCI-a. Samo školovanje u članicama FCI-ja, pa tako i u HKS-u, uobičajeno traje nekoliko godina. Svi kinološki i ini suci koji su završili neki oblik školovanja i dobili neku potvrdu od organizacija koje nisu članice FCI-a nemaju nikakav značaj pri članicama FCI-a pa tako niti HKS-a. Takve potvrde su ništavne kao i ocjene dobivene od tih sudaca te pri članicama FCI-a ne mogu biti korištene ni u kakvu svrhu – upozorava Bojan Mataković.
Još jedna kinološka organizacija, poznata u svijetu pod kraticom UCI (United Kennel Clubs Internacional), počela je djelovati i u Hrvatskoj. Osnovana je u Njemačkoj, a proširila se na 17 zemalja Europe, Azije i Amerike, u većini zemalja paralelno uz mnogo brojnije nacionalne organizacije koje su članice ili pridružene članice FCI-ja. U Hrvatskoj se njihova udruga naziva Kinološki sabor Hrvatske.
- Smatramo da prisustvo jedne organizacije nije dovoljno pa smo osnovali Kinološki sabor Hrvatske i priklonili se UCI-u jer smatramo da ostale organizacije imaju ograničavajuće faktore – objasnio je Krešo Čaić iz Karlovca, osnivač i nekadašnji kinološki sudac HKS-a. - Cilj je jednostavniji uzgoj čistokrvnih pasa pod pretpostavkom da svaki potomak čistokrvnih pasa ima pravo na rodovnicu bez obzira na neke manje tjelesne nedostatke, kao što je, primjerice, manjak zuba. Kinološki sabor pretpostavlja dva tipa uzgoja. Za prvi se traže identični uvjeti kao u HKS-u, a drugi je slobodni uzgoj koji omogućuje da svaki čistokrvni pas dobije rodovnicu. Ako netko, recimo, ima zlatnog retrivera s kojim ne želi ići u lov, kod nas može dobiti rodovnicu i ne mora pristupiti lovačkom ispitu. Druga prednost uz slobodni uzgoj jest ocjenjivanje pasa na izložbi. Ne mora jedan pas pobijediti, svaki pas osvaja određeni broj bodova prema plasmanu. Odričemo se određenog dijela prihoda od članarina, rodovnica i taj novac dajemo matičnim klubovima. Unatoč tome, dočekani smo na nož. Kad smo osnovali udrugu, poslali smo pismo namjere HKS-u da postojimo i da želimo surađivati, oni su to ignorirali i optužili nas da smo lopovi i šverceri. Također smo se javili i Lovačkom savezu, no nismo dobili nikakav odgovor. Upravo im pišem jedan dopis da priznaju naše rodovnice – ispričao je Krešimir Čaić.

petak, 19.11.2010.

Moje male zmijice

Danijela je prvo nabavila mliječnu zmiju punu straha, a slijedili su bredli-piton, brazilska dugina boa i kalifornijska kraljevska zmija

U njezinom malom stanu žive još gušteri bradata agama i leopard-gekon te psi oštrodlaki jazavčar Kimi i čivava Uši



- Jednoga dana krenula sam kupiti hranu za svoga psa Kimija, a kući sam se vratila sa zmijom - otkriva nam Danijela Moretić, studentica iz Dubrovnika, neobičan početak nesvakidašnje ljubavi između čovjeka i gmazova.
To se dogodilo prije tri godine i otada raste broj netipičnih kućnih ljubimca na njezinoj zagrebačkoj adresi. Uz dva uobičajena stanovnika, oštrodlakog jazavčara Kimija i čivave Uši, društvo joj u stanu prave četiri zmije i dva guštera.
- Najprije sam nabavila mliječnu zmiju koja se isprva jako bojala te su joj trebale čak dvije godine da se potpuno privikne na ljude. Iz straha je vrlo često znala urinirati po rukama, a taj miris nije nimalo ugodan – objašnjava nam Danijela svoj, u startu ne baš uspješan, susret sa zmijama kao kućnim ljubimcima.
No, nije se nimalo obeshrabrila nego je ubrzo nabavila još neobičnih kućnih ljubimaca, među kojima su bredli-piton, brazilska dugina boa, kalifornijska kraljevska zmija te gušteri bradata agama i leopard-gekon.
- Prvu zmiju kupila sam u pet-shopu i platila je 800 kuna, no može se proći znatno jeftinije jer postoje mnogi uzgajivači. Tako sam, primjerice, brazilsku duginu bou platila 20 eura i to kod uzgajivača u Sloveniji – kaže Danijela


Većinu stvari o teraristici i uzgajivačima saznala je na web-stranici teraristika.com koja okuplja forumaše zaljubljene u gmazove. Tamo se mogu dobiti sve informacije o životinjama, uzgoju, držanju i brizi oko tih životinja. Vjerojatno će mnogi pomislili kako takvi neobični ljubimci iziskuju puno brige, no Danijela to opovrgava.
– Zmije hranim tri puta mjesečno i to miševima koje kupujem kod uzgajivača. Potrebno im je 12 sati svjetla ljeti, a zimi 10 sati i to je jedina briga koju traže. Čak i kada nema nikoga kod kuće, svaki terarij ima „tajmer“ koji automatski uključuje i isključuje svijetlost pa ih se tako može ostaviti barem tri dana bez ikakvoga nadzora. Ne treba ih voditi kod veterinara, osim u slučaju bolesti, ne moraju se ni cijepiti tako da nema velike brige oko njih. Kod guštera je malo drugačije, oni ne mogu ostati sami jer ih treba svakodnevno hraniti.- pripovijeda Danijela te dodaje kako je jedini veći trošak kupnja terarija koji stoje oko 1000 kuna, no može se proći znatno jeftinije prilagođavanjem akvarija, a dio opreme ljubitelji mogu čak i sami izraditi.
Na zmije je mjesečno dovoljno potrošiti točno 15 kuna, kolika je cijena tri miša kod uzgajivača, dakle 60 kuna odvaja na zmije. Gušteri su još i jeftiniji jer ih hrani žoharima koje sama uzgaja te voćem i povrćem.
- Za držanje zmija nisu potrebne nikakve dozvole osim ako nije riječ o otrovnicama ili ugroženim vrstama. Jedini problem javlja se kod transporta. Takve životinje nisu dobrodošle u autobusima pa ih moram nositi u torbi za pse. Postoji alternativa da ih se označi kao poseban teret te plati, primjerice, 400 kuna za prijevoz avionom do Dubrovnika, no to je dosta skupo. Kod kuće u Dubrovniku srećom imam terarije jer bih inače i njih trebala nekako prevesti, a to bi me dodatno stajalo – tumači Danijela.
Iako zmije izazivaju strah kod ljudi te mnoge na njihov spomen uhvati jeza, Danijela tvrdi da je taj strah bezrazložan.
– Imam sestru od 12 godina i ona se nimalo ne boji primiti zmiju u ruke. Većina moje rodbine zna da imam zmije i guštere pa su navikli na to. Čak se i moji psi dobro slažu sa zmijama. Nikada nije bilo neugodnih situacija, osim što me jednom gušter ugrizao dok sam ga hranila jer mi je ostao komad salate na ruci. Jedino ne dopuštam da ih ljudi stavljaju oko vrata jer za zmije je prirodno da se omotavaju, a to nije ugodan osjećaj. Nikome ne dopuštam ni da ih dodiruje 3 do 4 dana poslije hranjenja i u vrijeme kad presvlače kožu – upozorava Danijela.
Potomke svojih neobičnih kućnih ljubimaca još nije imala jer to su sve relativno mlade zmije, no kada bi ih dobila teško da bi ih sve uspjela udomiti jer zmije daju 30 do 40 mladih. Trebala bi ih držati u inkubatoru i čekati da ih netko poželi, ali toliko veliki interes ne postoji. No, kako je krenula, možda će prije toga sama udomiti još nekog mladunca jer je njezin mali zoološki vrt svake godine bogatiji za pokojeg člana.

<	studeni, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (5)
Travanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv