Danijela je prvo nabavila mliječnu zmiju punu straha, a slijedili su bredli-piton, brazilska dugina boa i kalifornijska kraljevska zmija
U njezinom malom stanu žive još gušteri bradata agama i leopard-gekon te psi oštrodlaki jazavčar Kimi i čivava Uši
- Jednoga dana krenula sam kupiti hranu za svoga psa Kimija, a kući sam se vratila sa zmijom - otkriva nam Danijela Moretić, studentica iz Dubrovnika, neobičan početak nesvakidašnje ljubavi između čovjeka i gmazova.
To se dogodilo prije tri godine i otada raste broj netipičnih kućnih ljubimca na njezinoj zagrebačkoj adresi. Uz dva uobičajena stanovnika, oštrodlakog jazavčara Kimija i čivave Uši, društvo joj u stanu prave četiri zmije i dva guštera.
- Najprije sam nabavila mliječnu zmiju koja se isprva jako bojala te su joj trebale čak dvije godine da se potpuno privikne na ljude. Iz straha je vrlo često znala urinirati po rukama, a taj miris nije nimalo ugodan – objašnjava nam Danijela svoj, u startu ne baš uspješan, susret sa zmijama kao kućnim ljubimcima.
No, nije se nimalo obeshrabrila nego je ubrzo nabavila još neobičnih kućnih ljubimaca, među kojima su bredli-piton, brazilska dugina boa, kalifornijska kraljevska zmija te gušteri bradata agama i leopard-gekon.
- Prvu zmiju kupila sam u pet-shopu i platila je 800 kuna, no može se proći znatno jeftinije jer postoje mnogi uzgajivači. Tako sam, primjerice, brazilsku duginu bou platila 20 eura i to kod uzgajivača u Sloveniji – kaže Danijela
Većinu stvari o teraristici i uzgajivačima saznala je na web-stranici teraristika.com koja okuplja forumaše zaljubljene u gmazove. Tamo se mogu dobiti sve informacije o životinjama, uzgoju, držanju i brizi oko tih životinja. Vjerojatno će mnogi pomislili kako takvi neobični ljubimci iziskuju puno brige, no Danijela to opovrgava.
– Zmije hranim tri puta mjesečno i to miševima koje kupujem kod uzgajivača. Potrebno im je 12 sati svjetla ljeti, a zimi 10 sati i to je jedina briga koju traže. Čak i kada nema nikoga kod kuće, svaki terarij ima „tajmer“ koji automatski uključuje i isključuje svijetlost pa ih se tako može ostaviti barem tri dana bez ikakvoga nadzora. Ne treba ih voditi kod veterinara, osim u slučaju bolesti, ne moraju se ni cijepiti tako da nema velike brige oko njih. Kod guštera je malo drugačije, oni ne mogu ostati sami jer ih treba svakodnevno hraniti.- pripovijeda Danijela te dodaje kako je jedini veći trošak kupnja terarija koji stoje oko 1000 kuna, no može se proći znatno jeftinije prilagođavanjem akvarija, a dio opreme ljubitelji mogu čak i sami izraditi.
Na zmije je mjesečno dovoljno potrošiti točno 15 kuna, kolika je cijena tri miša kod uzgajivača, dakle 60 kuna odvaja na zmije. Gušteri su još i jeftiniji jer ih hrani žoharima koje sama uzgaja te voćem i povrćem.
- Za držanje zmija nisu potrebne nikakve dozvole osim ako nije riječ o otrovnicama ili ugroženim vrstama. Jedini problem javlja se kod transporta. Takve životinje nisu dobrodošle u autobusima pa ih moram nositi u torbi za pse. Postoji alternativa da ih se označi kao poseban teret te plati, primjerice, 400 kuna za prijevoz avionom do Dubrovnika, no to je dosta skupo. Kod kuće u Dubrovniku srećom imam terarije jer bih inače i njih trebala nekako prevesti, a to bi me dodatno stajalo – tumači Danijela.
Iako zmije izazivaju strah kod ljudi te mnoge na njihov spomen uhvati jeza, Danijela tvrdi da je taj strah bezrazložan.
– Imam sestru od 12 godina i ona se nimalo ne boji primiti zmiju u ruke. Većina moje rodbine zna da imam zmije i guštere pa su navikli na to. Čak se i moji psi dobro slažu sa zmijama. Nikada nije bilo neugodnih situacija, osim što me jednom gušter ugrizao dok sam ga hranila jer mi je ostao komad salate na ruci. Jedino ne dopuštam da ih ljudi stavljaju oko vrata jer za zmije je prirodno da se omotavaju, a to nije ugodan osjećaj. Nikome ne dopuštam ni da ih dodiruje 3 do 4 dana poslije hranjenja i u vrijeme kad presvlače kožu – upozorava Danijela.
Potomke svojih neobičnih kućnih ljubimaca još nije imala jer to su sve relativno mlade zmije, no kada bi ih dobila teško da bi ih sve uspjela udomiti jer zmije daju 30 do 40 mladih. Trebala bi ih držati u inkubatoru i čekati da ih netko poželi, ali toliko veliki interes ne postoji. No, kako je krenula, možda će prije toga sama udomiti još nekog mladunca jer je njezin mali zoološki vrt svake godine bogatiji za pokojeg člana.
Post je objavljen 19.11.2010. u 14:59 sati.