Evanđelje po Luciferu

subota, 28.10.2006.

To nije naš svit! (1)

http://www.hdlskl.hr/Iskazi/glina.jpgPovijest se ponavlja, žrtve mijenjaju, Sotona uživa: zgrada u Glini gdje je u doba Domovinskog rata bio logor za zarobljene Hrvata.

Najavio sam prošle subote, kao jednu od tema koje spremam, komentar feljtona kojeg upravo, u nastavcima, objavljuje milo mi i blisko kleronacionalističko glasilo Glas koncila (imenovano po Drugom vatikanskom koncilu, a parola je "Novo lice crkve" ali duhovno u vremenu znatno prije njega!), na temu himbenih objeda da su Hrvatine katolici iz dičnog ustaškog pokreta navodno poubijali neke Srbe u Glini, ljeti 1941., u pravoslavnoj crkvi, koju su spalili (Naslov je: "Ustaški pokolj u pravoslavnoj crkvi u Glini" - povijesni događaj ili mit). Sada objavljujem prvi dio teksta o tome. Bit će još dva djela, koja ću objaviti u slijedeći utorak i četvrtak.

Nakon toga, u subotu 4. studenoga, počinjem objavljivati najavljenu Priču dobrog razbojnika: ispovijed, iz prve ruke, onog "razbojnika" koji je s Isusom bio razapet, i kojem je moj Brat obećao: "Još danas bit ćeš sa mnom u raju!" Ići će u više nastavaka. Bit će vjerujem ta priča iz povijesti divljeg plemena Hebreja za većinu uzbudljivija nego dosadna međusobna klanja divljih plemena Balkana! hrvatska

Zašto se uopće Sotona takvom temom bavi? Biskupi i katolički novinari, a osobito oni koji tako divno i inventivno spajaju klerikalizam i nacionalizam, moji su dobri prijatelji i suradnici! Ali, eto, Sotona, pobunjenik, u sebi podjeljen, buni se i protiv sebe samog, protiv svojih djela i slugu svojih! bang

Ja, Sotona, ne mogu pobjeći svojoj sudbi, da budem u sebi podijeljena. (Luka 11:18; Matej 3:26)
(Citat iz teksta "Isus, mladi griješnik" , u kojem sam pisao o Njegovoj griješnoj mladosti, i svojoj ljubavi prema Njemu.) kiss

Kao uvod u temu, podsjećam na moj tekst, objavljen prije više od godinu dana kada je ovaj blog bio još vrlo mlad, naslovljen Crkva srpskih mučenika. (Povezan je s temom i znatno mlađi tekst Dvije vrste žrtava, te odmah za njim Hrvatski biskupi i Jasenovac: grijeh oholosti. i Vjernički puk protiv biskupa )

Citiram sebe:
Prije nekoliko dana, u Udbini je položen kamen temeljac za Crkvu Hrvatskih Mučenika. I govorilo se o "tegobnoj povijesti čitave Hrvatske", i govorilo se o "Tuđmanovoj ideji Hrvatske", govorilo se o "mučenicima za Hrvatsku", i predložilo se da se u Hrvatskoj uvede Dan Hrvatskih Mučenika.

Da, govorio je kardinal Bozanić o dobroti, ljubavi, miru i pravdi; govorio je i o zajedništvu sa svima, sa kojima živimo na ovim prostorima. (A ono što je zanimljivo: u tekstu koji je objavljen u tiskanom Bezgrešnjaku 10. rujna tih riječi nema! Izbačene su, kao nevažne, čak nezgodne možda, kako su i samog papu Ivana Pavla II svojedobno cenzurirali!)

Ali je li to sve? Je li to dovoljno?

A ako netko, recimo, predloži da se u Hrvatskoj obilježi spomen na tegobnu povijest Srbije i obilježi Dan Srpskih mučenika? Pa, samo Lucifer može doći na tako suludu ideju, zar ne?
Citiram mojeg Bracu:
Čuli ste da je rečeno: Ljubi svojega bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: ljubite neprijatelje, molite se za one koji vas progone.
Povodom toga teksta vrlo je zanimljiv bio odgovor jedne hrvatske katoličke djeve, koja se potpisivala sa J-J P (eh, imali smo vezu kratku i strasnu, a onda se izgubila negdje u cyberspaceu...). Ilustracija načina razmšljanja, koja i u feljtonu o kojem je riječ, do izražaja dolazi.
jaaaaaaaaaaaadan, čime se ti pucaš. (...) aj se ličit, a ja ču molit Boga za te, da te preobrati. (...) Ja sam kćer Božja. (...) Da, treba ljubiti svoje neprijatelje- ma koliko je teško- i sigurno treba mnogo vremena, ali polako, di je priša. (...) Možda je bilo ljudi, pri tome mislim nevinu djecu koja su poginula u ratu (možda slučajno, ne namjerno) njima neka Srbi odaju koje god oće počasti, zašto ne. Mislim da to mi ne moramo, jer to nije naš svit.
Dakle, o rečenom feljtonu: autor je novinar Tomislav Vuković, a počeo je izlaziti u Glasu koncila još 27. kolovoza. Autor bavi događajem, koji se (navodno) dogodio ljeti 1941. godine, kada su ustaše, u pohodu "etničkog čišćenja" (genocida, pokolja) protiv srpskog življa na Baniji (Banovini), (navodno) stjerali nekoliko stotina (ili čak više od tisuću, po nekim navodima) ljudi u pravoslavnu crkvu u Glini i sve ih pobili. Samo je jedan (navodno) ostao živ.

U prvom nastavku feljtona, autor opsežno polemizira protiv onih koji zločine "preuveličavaju". Najavljuje "smireno i argumentirano utvrđivanje povijesne istine". U drugom nastavku, navodi niz "poznatih povijesnih vrela" i bez mnogo diskusije odbacuje ih, podrazumijevajući da se radi o komunističkim antihrvatskim izmišljotinama. Mnoštvo zaključaka u literaturi na tu temu je, po njemu, "ne samo problematično nego i znanstveno neodrživo". Pa ipak, priznaje:
Neosporiva je povijesna činjenica da su se zločini i u svibnju i u srpnju 1941. nad Srbima dogodili u okolici Gline.
Ali nije istina, dodaje odmah, da nisu bili ničim izazvani: bila je to odmazda zbog četničkih/partizanskih napada! Srbi su naravno počeli prvi, i ako su dečki u osvetničkom pohodu (istrebljivanju srpskih sela) nakon toga malčice i pretjerali, nema veze, to nije naš svit! mouthwashNe pada mu na pamet da dovede u pitanje načelo odmazde, za razliku recimo od one komunjare kardinala Franje Kuharića, koji je tamo davno, u doba kada su Hrvati rat zvali nametnutim i krvavim, isticao kako je blasfemija reći "Tko se ne osveti, taj se ne posveti", jer je to načelo sotonsko a ne Kristovo, pa je dobio i primjereni odgovor iz Hercegovine: "Što ti pope tu nama sereš!"

No dakle, to što se neosporno jest događalo, i nije tako bitno, kaže naš dični autor, kojem glasilo crkve katoličke toliko prostora daje. U trećem nastavku prelazi Vuković na događaj koji se (navodno) dogodio nešto kasnije, početkom kolovoza. Postoje, navodi, neke nejasnoće oko točnog datuma kada se to dogodilo; pa s obzirom da taj datum nije posve nedvosmisleno utvrđen, rađaju se "šokantne i stravične" sumnje. Zaključuje da enigma oko datuma upućuje na zaključak da je pokolj u crkvi "jednostavno izmišljen"!

U slijedećim nastavcima, druge neke nejasnoće koje postoje u prikazima detalja pokolja, osobito u iskazu jedinog preživjelog Milana Jednaka, potkrijepljuju, smatra, tu tvrdnju: sve je, od početka do kraja, gola laž! Ukazuje na "napuhavanja" broja žrtava, što se svakako događalo, i to mu je dovoljno da zaključi: sve je laž, uopće nitko nije bio ubijen!

U nastavku (u utorak) šire ću pisati o tome što se sve u ono doba na tom području događalo.

E, usput, pitat ćete, pa zar ja tako jako volim Srbe? O, da! Pisah u jednom članku, onako usput:
Srbi su započeli 20. stoljeće tako, što su u samo šest godina (1912-1918) bili pobjedici u tri rata. Pa je mala, zaostala, provincijska Srbija (nešto kao danas Moldova) postala prava imperija. I onda im manija veličina udarila u glavu. i posve poludjeli. Pa su na kraju završili 20.stoljeće porazom u tri rata 1991-1999. (ne računajući Sloveniju). Ali još nisu izvukli pouku. Moji ljudi!
thumbup
Što ne znači, naravno, da su mi 'rvati manje mili! njami

- 14:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.