Evanđelje po Luciferu

Jučerašnji broj tjednog glasila moje dobre prjateljice Katoličke Crkve u Hrvata, donosi izvještaj o održanoj Spomen-misi žrtvama križnoga puta u Macelju. Riječ je naime o zarobljenim vojnicima vojske NDH, koji su bili masovno, bez suda, sotonski, pobijeni u proljetnim i ljetnim mjesecima 1945, od strane bezbožnih komunista.

Tako nešto, naravno, Svetoj Majci nikad ne bi palo napamet da radi; ako ne uračunamo progon heretika i istrebljivanje filozofa i masakriranje Židova i križarske ratove i vjerske ratove i inkviziciju i spaljivanje vještica i činjenicu da je današnji papa bio Veliki Ikvizitor prije nego što je postao papa.

Na sva ta djela, naravno, Sotona ih je naveo. I svi su naravno svjetovni sljedbenici totalitarnih režima XX. stoljeća njezina nezakonita djeca, kako pisah o Titu.

Održao je dakle propovijed pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaićispred nedovršene crkve Muke Isusove u spomen žrtvama križnog puta, žrtvama ideološke mržnje i nasilja, pred brojnom uglednom publikom, preživjelima i rođacima preživjelih, vjernicima i klericima, i predstavnicima državne vlasti.

Donijela je Skupština Europskog parlamenta, upozorio je biskup, rezoluciju o osudi zličina totalitarističkih kmunističkih režima, u čijem je mraku i Hrvatska desetljećima živjela. Pa se onda i na današnje vrijeme požalio: »Kao da postoje dvije vrste mjerila zločina i žrtava. I dok su u Hrvatskoj progonjeni i kažnjavani i krivci nacifašizma, i toliki nevini, od onih odgovornih za bezbrojne komunističke zločine, tko je odgovarao?«

A kad o dvije vrste mjerila govorimo, treba spomenuti, da je u obilježavanju žrtava nacifašizma u Jasenovcu Crkva sasvim skromno prisutna, šalje tamo nekog neupadljivog župnika, ne biskupa. Jer, naravno, ona sitnica od desetak tisuća Hrvata katolika što su tamo Hrvati katolika pobiili, ionako su sve redom komunjare, bogohulnici, otpadnici, sluge Sototine bili, i da kojom srećom Crkva još onu moć koju je u srednjem vijeku imala još i danas ima, ona bi već i sama s njima na sličan način, samo više znanstveno, obračunala.

Zar Sotona Sotonu izgoni, opravdavao se moj Braco?

Da.

Fura se dakle crkva na jedne tragične i nevine žrtve (a kako pisah davno ovdje, ja Sotona ne volim baš takvu vrst pokolja jer mnoge žrtve, zbog mučeništva svojeg, odlaze na drugu stranu!) da bi se nametnula kao nekakav moralni i ideološki arbitar, a zanemaruje i prezire druge, jer oni eto nisu "naši" (pa onda neće nikada biti, recimo, Crkve srpskih mučenika).

(Drugi dio ovog teksta slijedi sutra.)