Evanđelje po Luciferu

Moj stari pajdo, don Živko, čijoj sam zanimljivoj kolumni u Zornjaku već posvetio nekoliko komentara (posljednji put o pitanju Da li je papa komunjara?), posvetio je, prošloga tjedna, čak dvije kolumne najavi osnivanja ateističke udruge "Protagora", [LINK=http://jalucifer.blog.hr/arhiva-2006-01.html#1620589041]što sam i ja već spominjaoLINK].

U svoja dva komentara dobro prikazuje muku moje prijateljice Svete Majke Rimske Crkve, koja mora prihvatiti svijet u kojem štuju osobnu slobodu i vjersku toleranciju, te sotonske izume Novog vijeka, a pokušava i dalje, ideološkim trikovima kakve je koristila i prije 1500 godina, diskreditirati idejne protivnike.

U prvom komentaru svečano proklamira da se Katolička crkva zalaže za "punu slobodu savjesti i vjeroispovijesti" i žali ako su "ateisti, odnosno bezvjerci negdje doživjeli ponižavanja". Pa čak kaže, kako bi udruga "Protagora" od Katoličke crkve mogla dobiti podršku!

U drugom pak tekstu udara provincijski župnik don Živko u finije strune, upuštajući se u filozofiju. Pa onako "s neba pa u rebra", sofista Protagoru, izrazitog bezbožnika i egoista, proglašava prorokom, pretečom Kristovom! Naime: "Tvrdio je da je čovjek mjera svih stvari, a poslije ćemo u kršćanstvu saznati da je doista tako. Druga božanska osoba Bog Sin vječno je odlučio biti čovjek".

Zaista nevjerojatnu količinu neznanja, ili bezobrazluka, treba imati, da se ovako skoči preko misaone provalije od Protagorine slavne sintagme, ka kršćanskoj poruci moga Brace, Isusa Pomazanika!

Jer, naravno, Protagora je mislio na običnog čovjeka, svakodnevnog čovjeka, čovjeka ovoga svijeta, koji slijedi svoje dnevne želje i interese. Nema tu nikakve transcendencije, nikakvog interesa za onostrano!

A kada se proklamira: "Da čovjek je mjera svih stvari, a taj jedan je Isus Nazarećanin, koji je živio prije 2000 godina", to je kao kada slavni Broj 1 iz Alana Forda kaže: Svi za jednog, jedan za sve; a taj jedan sam ja!

Takvim su se bijednim retorskim trikovima služili Aurelije Augustin i drugi crkveni naučitelji IV. i V. stoljeća, proklamirajući da je pojava Sina Božjeg na zemlji učinila nepotrebnim sve dosadašnje filozofije. Jer, sve što vrijedi u njihovim promišljanjima sadržano je već u poruci Svetoga Pismna, a ono što tamo nije sadržano, bezvrijedno je, dapače štetno.

i kako su zadobili političku moć (jer su biskupi, od 325. godine, pokleli pret trećim iskušenjem koje meni, Sotoni, pripisuju da sam postavio pred Isusa, naime hlepnjom za svjetovnom moći), koristili su je odlučno i okrutno ne protiv svih drugih religija, nego i protiv cjelokupnog grčkog, rimskog, egipatskog i babilonskog nasljeđa filozofije i znanosti. Rulja kršćanskih fanatika, potaknuta od jednog drugog sveca i naučitelja, Ćirila Aleksandrijskog, godine 415. spalila je Aleksandrijsku biblioteku i ubila filozofkinju Hipatiju (po kojoj se dana zove jedna organizacija koja promovira Free knowledge in action for the people of the world). Proces uništavanja starih znanja završen je zatvaranjem Akademije u Ateni, 529. godine.

Gotovo sva znanja starih mudraca i filozofa, tisuću godina prikupljana, imena koja danas ponovo slavite zahvaljujući tome što su neke njihove spise sačuvali Armenci, Arapi i Židovi, bila su zaboravljena; raskoš raznolikih filozofskih ideja, ljepota drame, pjesme i romana, slikarstva i kiparstva, znanja iz medicine, zemljopisa, astronomije, kemije itd.

Nastupilo je mračno doba, tisućugodište vladavine Crkve, jedne jedine (podjela u XI st. ništa bitno nije promijenila, bio je to sukob unutar porodice). A na početku su bili ovakvi ignoranti, koji su, možda, iskreno vjerovali da su sa Svetim Pismom svo znanje svijeta popili. Pa onda mogu onako nonšalantno govoriti o Protagori , a da o njemu nemaju pojma!