Evanđelje po Luciferu

Na parlamentarnim izborima u Palestini pobijedio je, (ne)očekivano, radikalni, šovinistički, teroristički Hamas.

Pa je vlada Izraela, koja se uredno služi terorom svih ovih 58 godina postojanja države, odmah rekla da tu vladu ne priznaje, jer s teroristima nema pregovora.

Pa je i vlada SAD hitro izjavila da bi te izbore bilo najbolje poništiti i ostaviti sadašnju vladu, krotku i uzorno korumpiranu, idealnu vladu pokornu neokolonijalnoj vlasti, da i dalje vlada, makar i protiv volje većine stanovništva.

A tu vladu, pak, držao je sada na izborima gubitnički Fatah, nekada također teroristička organizacija.

Palestinci, arapski stanovnici područja koje je 1947. odlukom Vijeća sigurnosti OUN podjeljeno na Izrael i Palestinu, dvije nezavisne države, bili su jadni gubitnici ratova koji su uslijedili odmah iduće godine i zatim do 1967, u kojima su trijumfirali izvanredno dobro organizirani, naoružani i odlučni Židovi, obnavljajući legendarne pobjede od prije 3000 godina, i obnavljajući svoje tadašnje okrutno postupanje s pobjeđenima.

Palestinci niisu dobili svoju državu, i nemaju je ni danas (samo jadnu "samoupravu"). Izraelci su uredno gazili ama baš sve rezolucije Vijeća sigurnosti, koje su se na Palestinu odnosile.

Nitko nije fermao te luzere pol posto u svijetu.

Pa su onda, 1960-ih, pribjegli međunarodnom terorizmu, naročito otmicama aviona, da bi privukli pažnju na sebe. U čemu su i uspjeli. Kasnije su te metode napustili.

Onda su, 1987, pokrenuli "intifadu", borbu za svoja prava, služeći se prvenstveno nenasilnim metodama građanske borbe.

Židovi su im se smijali, prezirali ih i gazili.

Pa su opet posegli za terorizmom. Za ludim, surovim, nepravednim nasiljem.

Pa su dobili "samoupravu", koja ima status kao nekadašnji bantustani u Južnoafričkoj Republici (u doba aperthajda, Izrael i Južna Afrika odlično su surađivali - ekonomski, vojno, politički). Izraelu, naime, odlično služe Palestinci kao rezervoar jeftina radne snage.

Uz svakodnevni igrokaz divnog kruga zla i nasilja, u kojem ja Sotona toliko uživam, gdje svaka akcija Hamasa jest odmazda za prethodni napad Izraelaca i svaka akcija Izraelaca odmazda za prethodnih napad Hamasa, odigravala se izgradnja sustava aparthajda, podjele rasa, gdje nadmoćna rasa eksploatira podjarmljenu, ne morajući im davati nikakva građanska prava jer nisu njeni građani, a ipak ih imajući pod posvemašnjom kontrolom jer nemaju nikakvih pretpostavki za funkcioniranje suvisle države.

Palestinskom upravom, nekadašnjim borcima za samostalnost i teroristima iz Fataha, zavladala je posvemašnja korupcija. Zavladala je pohlepa za sitnim dobicima, nasuprot jadu većine stanovništva.

I tako, Hamas je dobio izbore, zapravo, primarno kao izraz socijalnog bunta protiv nekadašnjih lidera borbe za slobodu iz Fataha, a ne mržnje prema Židovima.

Krug zla i nasilja nastavit će se. Golem broj Palestinaca sada je u izbjeglištvu. I grade svoju nacionalnu svijest: nekada su bili naprosto Arapi ("Palestinci ne postoje, bila je mantra izraelskih vrhovnika od Golde Meir nadalje, pa i danas tako misle iako ne govore, i donekle su imali pravo), sada su Palestinci. Nova nacija. Ljudi bez domovine, žrtve povijesti, tlačeni od jačeg.

U progonima, u iskušenjima, razvijaju se. Uče.

Uče od svojih rođaka Židova, koji su prošli kroz 1800 godina slične sudbine. Bune se na sve načine, i služe se terorom, kao i nekadašnji zeloti.

Vrti se kotač povijesti.