Evanđelje po Luciferu

Strašno me zabavlja kako se sada svi čude, i negoduju, i distancijraju, i mudrovito analiziraju sve ove silne obračune vatrenim oružjima u i ispred lokala, u kjima s eslušaju tzv. "narodnjaci", odnosno "turbofolk" ili kako se to već naziva u modernoj varijanti. Kao, vidi bogati, nisu nikad za to čuli, ne, ne bi oni nikad, pa ni tad. :)

A svi naravno narodnjake slušaju, sva ona fina, uglađena društvena krema koja je bila recimo neki dan na dodjeli nagrada najboljm sportašima koje dodjeljuje HHO (doduše, nije se tamo pojavio Milan Bandić, pa onda to i nije neki važan događaj; ali bila je Suzana :)), pa tamo slušaju sve fine urbane pjesmice, društveno prihvatljivog melosa i blazirane pouke tipa "Vukovi umiru sami", a onda, je li, oko ponoći, zavuku se krišom od društva i sebe samih u razne Ludnice, pa udri! Narodni komad s pjevanjem i pucanjem.

Saveznički su vojnici tijekom drugog svjetskog rata rado slušali Marlenu Dietrich, kao i njemački. A hrvatski vojnici slušaju Cecu i Lepu Brenu jednako rado, kao i četnici.

A svi se prave da ništa ne znaju. Kao u tzv. "viktorijansko doba" u Engleskoj, kada je javno vladao takav puritaznima da su stolovi morali imati velike stolnjake koji padaju do poda, da se ne vide noge jer bi to moglo navesti na bludne misli, a istovremeno je u Londonu bilo 80.000 prostitutki, odnosno svaka petnaesta žena bila je prostitutka, a svaki je muškarac, u prosjeku, posjećivao javnu kuću 2,4 puta tjedno.

Sintagma "Zapadni Balkan" točna je 50%. ;->