Evanđelje po Luciferu

U Hrvatskoj je prošle godine prodan 70.541 novi automobil. Trgovci mogu biti zadovoljni, jer to je povećanje do 1,35 posto prema 2004. Skromno, ali 2004. godine zabilježen je pad od 7,2 posto u odnosu na 2003.

Došlo je tada do krize, jer do izražaja je došla velika zaduženost Hrvata (koja stalno raste). Trgovci, i banke koje ih podupiru, spremno su odgovorili pobošljanjem uvjeta: prodaja na leasing, jeftini zajmovi i krediti. Pa je tako i prodaja porasla.

Jer, banke u Hrvatskoj i dalje smatraju puno probitačnijim ulagati u potrošnju, nego u proizvodnju. Jer 90 posto bankovnog kapitala je u stranom vlasništvu, pa im nije nikakav interes da potiču proizvodnju. Pomažu nam, da kupujemo proizvode njihovih zemalja.

A kako su i zašto banke prodane strancima?

Sve je počelo sa onom krasnom sintagmom prvog hrvatskog predsjednika o 200 bogatih obitelji, što sam spomenuo u tekstu povodom one slavne Latinice o ostavštini Franje Tuđmana.

Čudio se tada, kao da je s Marsa pao, u studiju prisutni novinar, autor knjige o Franji T, neuspješni političar krajnje desnice, sin i dalje borbenog starog komunjare, koji je još 1990. bio "provjereni kadar" u Vjesniku i pisao protiv crkve i političkih disidenata, da otkuda vam to, pa pokažite mi tih 200!

A bila je to njegova slavna sintagma. I sva je strategija tzv. "pretvorbe" vlasništva, koju su vlade preovodile (Tuđman je govorio da Vlada mora provoditi "državnu" tj. njegovu politiku, a ne KREIRATI politiku), bila k tome usmjerene. Nekadašnje društveno vlasništvo bilo je preko noći nacionalizirano, pa onda podjeljeno malom broju provjerenih drugova. Tako su nastali tajkuni - pojam koji je recimo Slovencima bio posve nepoznat.

Ideja je bila da će oni ulagati u proizvodnju, pokrenuti privredu, otvarati radna mjesta. Što se naravno, velikom većinom, nije dogodilo. Što se jeftino dobije, jeftino se i protrači. Mnoga su poduzeća svjesno i namjerno upropaštena, da bi se što prije pokupio keš i zbrisalo. Pa danas vrijedi: Tko je jamio, jamio je!

Druga su pak poduzeća bila opterećena kreditima mnogo više nego što je po racionalnim bankarskim kriterijima bilo moguće. Pa su onda počele propadati banke, jer kredite nisu mogle naplatiti. Pa je onda vlada hitno sanirala banke novcem ubranim od onih koji su se mučili da nešto stvore i zarade. Pa je onda te banke za siću prodala strancima.

Pa sada imate aute, ali nemate tvornice.

I još morate biti sretni što su vas stranci uopće htjeli kupiti!

A meni dobro. Jer, kako sam svojedobno pisao, Prekoračenje minusa vodi u pakao!

Tko ima glavu, neka lupa njome o zid od očaja!