Evanđelje po Luciferu

Baš je za smijat se, kako su se zapjenili radnici Tvornice duhana Zagreb, da kakva je to bezobraština da im se nudi (pazite, ne zahtijeva nego nudi!) da rade u tamo nekom Zanzibaru ili Kanfanaru, kada je njihovo sveto pravo da rade ovdje u Zagrebu! Pa traže, ako vlasnik već želi zatvoriti tvornicu, da calne svakom radniku po 50.000 kuna za svaku preostalu godinu radnog staža! A već su im ponudili više nego što su zakonski obavezani: više od 300.000 kuna svakome! Pa se radnici bune, vidi molim te, protiv "monopola i privatnog interesa"! Oni bi htjeli "sigurnost posla, sigurnost otplate rata naših kredita, sigurnost kruha za našu djecu", bua-ha-ha-ha!

Vi Hrvati još šizofrenično živite u nekom međusvijetu. Nakon 15 godina, galame radnici i čude se kao da su još u socijalizmu, gdje je radno mjesto bilo "od Boga" dato, kao stečeno pravo koje se ima do penzije. Kao oni jadnici recimo iz neke "pretvorene" tvornice koji su štrajkali glađu, o čemu sam pisao. (Uostalom, nešto su oni na kraju i dobili, jer je i vlasniku tvornice, jednom od onih koji "imaju Hrvatsku" bilo u interesu da fino dobije još nešto novčeka, a on ima veza u državi, koja se isprsila na račun poreznih obveznika, recimo radnika TDZ-a.)

A borili ste se za ovo što sada imate. Za kapitalizam. Kaže tako, lijepo, i jedan predstavnik radničke klase danas u Zornjaku, elektrotehničar koji je u Rovinj i Kanfanar došao iz Slavonskog Broda: Ljudi moraju znati da danas živimo u kapitalizmu, i da nam mora postati normalno seliti se sa poslom.

A vi bi i ovce i novce. I kapitalizam i socijalizam. Ma da ne bi! Još su bili vlasnici njihove tvornice i previše fini prema njima. Ma kakve otpremnine, kakve ponude novog posla, kakve bedastoće! Nego lijepo na ulicu, i šlus! Idi Vladi pa se žali!

E, pa onda bi možebitno na slijedećim izborima glasovali za Komunističku partiju Hrvatske, koja je tek osnovana, i to u Vukovaru!

Samo, niš' naravno od toga. Nema proleterau Hrvata. Sve sami malograđani, oni koje je Marx prezirao, kao recimo i Nietzsche. A najveći malograđani su naravno u gradiću Zagrebu. Oni koji gledaju uvijek samo svoje sitne interese. Pa ne znaju što je npr. solidarnost.

Idu mi takvi na živce. Sve nešto cile-mile, ni vrit ni mimo. Nema pravih, profinjenih i/ili žestokih, velikih grijeha. Niti vrlina.