Baš je za smijat se, kako su se zapjenili radnici Tvornice duhana Zagreb, da kakva je to bezobraština da im se nudi (pazite, ne zahtijeva nego nudi!) da rade u tamo nekom Zanzibaru ili Kanfanaru, kada je njihovo sveto pravo da rade ovdje u Zagrebu! Pa traže, ako vlasnik već želi zatvoriti tvornicu, da calne svakom radniku po 50.000 kuna za svaku preostalu godinu radnog staža! A već su im ponudili više nego što su zakonski obavezani: više od 300.000 kuna svakome! Pa se radnici bune, vidi molim te, protiv "monopola i privatnog interesa"! Oni bi htjeli "sigurnost posla, sigurnost otplate rata naših kredita, sigurnost kruha za našu djecu", bua-ha-ha-ha!
Vi Hrvati još šizofrenično živite u nekom međusvijetu. Nakon 15 godina, galame radnici i čude se kao da su još u socijalizmu, gdje je radno mjesto bilo "od Boga" dato, kao stečeno pravo koje se ima do penzije. Kao oni jadnici recimo iz neke "pretvorene" tvornice koji su štrajkali glađu, o čemu sam pisao. (Uostalom, nešto su oni na kraju i dobili, jer je i vlasniku tvornice, jednom od onih koji "imaju Hrvatsku" bilo u interesu da fino dobije još nešto novčeka, a on ima veza u državi, koja se isprsila na račun poreznih obveznika, recimo radnika TDZ-a.)
A borili ste se za ovo što sada imate. Za kapitalizam. Kaže tako, lijepo, i jedan predstavnik radničke klase danas u Zornjaku, elektrotehničar koji je u Rovinj i Kanfanar došao iz Slavonskog Broda: Ljudi moraju znati da danas živimo u kapitalizmu, i da nam mora postati normalno seliti se sa poslom.
A vi bi i ovce i novce. I kapitalizam i socijalizam. Ma da ne bi! Još su bili vlasnici njihove tvornice i previše fini prema njima. Ma kakve otpremnine, kakve ponude novog posla, kakve bedastoće! Nego lijepo na ulicu, i šlus! Idi Vladi pa se žali!
E, pa onda bi možebitno na slijedećim izborima glasovali za Komunističku partiju Hrvatske, koja je tek osnovana, i to u Vukovaru!
Samo, niš' naravno od toga. Nema proleterau Hrvata. Sve sami malograđani, oni koje je Marx prezirao, kao recimo i Nietzsche. A najveći malograđani su naravno u gradiću Zagrebu. Oni koji gledaju uvijek samo svoje sitne interese. Pa ne znaju što je npr. solidarnost.
Idu mi takvi na živce. Sve nešto cile-mile, ni vrit ni mimo. Nema pravih, profinjenih i/ili žestokih, velikih grijeha. Niti vrlina.
Post je objavljen 02.12.2005. u 15:04 sati.