ponedjeljak, 26.09.2005.
Ni meni nije lako razlikovati dobro i zlo
|
Pisao sam prošlog ponedjeljka, pod naslovom Đavo je beba prema čovjeku, o lagodnoj navici vas ljudi da za vlastite grijehe okrivljujete mene i moju vojsku. »Ne griješim ja, nego grijeh u meni.« Ja, anđeo, zgriješio sam svojom voljom, a vi, ljudi, griješite mojom voljom? Lijepa ideja za umirenje savjesti.
Spomenuh međutim tada i drugu stvar: da u praksi izbor nikada nije jednostavan i lak, nije lako vijdeti što je dobro, a što zlo. Teško je to vama, a teško je bogami i meni. Postoji recimo u Latinskoj Americi i danas jaka i utjecajna Teologija oslobođenja, koja koristi marksističke analize u objašnjavanju bijede masa (koja i danas postoji, unatoč nekim poboljšanjima) i zalaže se za borbu za pravdu; ne podnošenje zla, nego borbu. Da li su ti ljudi, naprosto, zli? A oni koji su pristajali uz fašističke režime, koji su uništavali komunjare, naprosto dobri? Da li je Augusto Pinoche slijedio glas Božji? Vođen bio anđelima, a svi oni koji su mu se suprotstavljali, bili su sluge đavolji? Namjerno spominjem daleke primjere, o kojima se može bez strasti razgovarati. A pogledajte i razmislite o malim, svakodnevnim odlukama u vašim životima. Ne možete se često odlučiti gdje je dobro, a gdje zlo. I normalno da ne možete. Ne mogu ni ja. Pa čak niti moj braco to nije mogao. Zato je i izbjegavao odgovore na mnoga pitanja. Morate se pouzdati u sebe same. |
