Evanđelje po Luciferu

Sve je već poznato o uraganu Katrina, koji je poharao jednu državu, uništio jedan grad, otjerao gomilu ljudi iz njihovih kuća. U najbogatijijoj zemlji svijeta. Koja, eto, vodi rat daleko od kuće, rat za naftu, pa nije imala novca za poboljšanje obrane od poplave i orkana.

Katastrofa kakve nije u SAD od onih vremena prije 70-ak godina, kada je vjetar odnosio zemlju u Oregonu, a gladni "Okiji" lutali cestama i skapavali od gladi.

I sada su siromasi ponajviše stradali. Oni, recimo, koji su ostali u unštenom gradu, jer nisu imali 50 dolara za autobus. A kraljica majka, supruga jednog bivšeg i majka sadašnjeg predsjednika, reče da kaj se ti siromasi bune, dali smo im i previše, i zašto misle da su nam oni važniji od siromaha u Iraku. Siromasi uglavnom ni ne glasuju, takav je divni sustav američka demokracija.

Katastrofa koja se može, po djelovanju na svijest ljudi, ali i po uzrocima, usporediti sa napadom na WTC i Pentagon, čemu smo urpavo obilježili četvrtu godišnjicu.

Krupni kapital koji vlada Sjedinjenim Američkim Državama uporno odbija poduzeti bilo što za spriječavanje klmatskih promjena, jer bi to ugrozilo interese sticanja profita, a oni su sveti. Odlučno odbaciti Kyoto protokol, bila je jedna od privh stvari koje je G.W. Bush napravio kada je došao na vlast, prevarom na izborima.

Umjesto toga, krenuo je u rat za naftu. Izgledalo je, da samo siromasi u Bangladešu ili Sudanu (poplave veće nego ikad, suše jače nego nikad) mogu imati štete od promjena klime, a koga za njih briga?

Pa, povećanje broja i snage orkana jedna je od posljedica klimatskih promjena. Koje su, sve više je pokazatelja, zaista već u tijeku.

Amerika je izabrala put brutalnosti, put sebičnosti, put socijalnih nepravdi na svim nivoima. Šteta. Njihov će sadašnji imperij u svakom slučaju propasti, ali mogli su otići s više stila.