Evanđelje po Luciferu

Primjetili ste, možda, da je ovoga vikenda u Zagrebu održan queer festival, www.queerzagreb.org. To vam je ono: pederi, lezbe, pederčići i muškarače, kako bi to rekao dobri katolički puk.

Ono što me ponajviše obradovalo, i od srca nasmijalo, jest to, da su u službeni program festivala uvrstili i prosvjed, koji je Crkva cjelovitog evanđelja održala protiv festivala. To je onaj tip humora koji obožavam!

No, greška je u percepciji, čak i u onim prikazima u medijima koji su bili dobrohotni, u miješanju pojmova "spol" i "rod" ("sex" i "gender" na engleskom). Na festivalu je održana konferencija "Heteronormativnost djetinjstva" i tu se naravno obični ljudi zgroze: "Pa zar od dječice zele napraviti pedere!?".

Ali ne radi se o seksualnoj orijentaciji, nego o rodnim normama. "Rod" je naime ono, što je uslovljeno društvom i odgojem, a ne biologijom. Jednostavni prmjeri: "samo žene nose dugu kosu", "žene ne nose hlače", "žena ne može biti dobar tjelohranitelj" isl.

Riječ je o tome: koliko djeci namećemo stereotipe i kalupe, koji su nekada možda imali svoje opravdanje (kada su se znale uloge: muškarci idu u lov, žene sakupljaju plodove i brinu o djeci), a danas nas sputavaju, i muškarce i žene, u tome da ostvarimo svoju punu osobnost, u tome da budemo istinski slobodni? "Dječaci ne plaču", "Curice se ne tuku", "Dječaci ne plešu balet", "Djevojčice su uvijek fine i pristojne"… Da li je nužno da tako odgajamo dijete? Ili da ga potaknemo i pustimo, da samo oblikuje sebe?

Ne znači to postati drugog spola, ili postati bespolan ili dvospolan. Nije riječ o spolu, nije riječ o rodu, a niti o seksualnoj orijentaciji. Veliki psiholog K. G. Jung kaže da svaka žena ima u sebi svoju mušku stranu (animus) i svaki muškarac svoju žensku stranu (anima). Zašto tu svoju stranu ne bismo prepoznali i prihvatili kao dio sebe? Nitko nije "stoposto muško" ili žensko, nego recimo 70 posto.