01.10.2010., petak
GODINA A - 9. NEDJELJA KR. GOD.
|
DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina A) »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!' nego onaj koji vrši volju Oca moga, koji je na nebesima.« (Mt 7,21) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestro! Čovjek može svoje pouzdanje staviti u prolazne i krhke stvari ovoga svijeta. Ali one ga neće ispuniti životnom radošću i srećom. Svi u tome griješe i životnu sigurnost često traže ondje gdje je nema.  Međutim, Bog poziva čovjeka da se osloni na njega koji je Ljubav i Dobrota. Najbolji nam je putokaz u život Gospodnja riječ, njegov Duh i Ljubav na koju nas neprestano poziva. »Utisnite ove moje riječi u svoje srce i u svoju dušu: kao znak ih privežite na svoju ruku, neka vam budu kao zapis među očima!« (Pnz 11,18) Gospodin nam pokazuje put i daje nam upute svojom riječju i svojim Duhom. Slijediti taj put znači odalečavati se od drugih lažnih bogova ili idola (kumira) koje susrećemo u svome životu. Već je Stari Zavjet preporučivao da svi utisnu u svoju dušu i u svoje srce izraz Božje volje, pa će onda svatko i vršiti ono što Bog od njega traži. Moralnost se svakoga djela odlučuje u srcu i duši. Bog nikoga ne sili na obdržavanje njegova Zakona. Čovjek se sam treba slobodno odlučiti za njegovo izvršavanje. Bog je pravedan i nagrađuje svakoga tko vrši njegovu volju, a kažnjava one koji za nju ne mare. Da čovjeku olakša slobodnu odluku i prema tome da ga dovede do nagrade, Bog je mnogo puta obećao blagoslov i svaku blagodat onima koji slušaju njegove zapovijedi. Dok je onima koji otpadnu od njega i pođu za drugim bogovima, Gospodin zaprijetio prokletstvom. I Isus od nas kršćana danas traži dobra djela, a ne isprazne riječi. Čovjek se opravdava vjerom koja nužno uključuje u sebi i dobra djela. Vjerovati znači prihvatiti Krista i djelovati prožeti njegovim Duhom. Čovjek vjere nije ograničen nikakvim zakonom već je posvema otvoren Ljubavi koja nam je zasjala u Kristu Isusu. »Svi su zaista sagriješili i potrebni su slave Božje; opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu.« (Rim 3,23-24) Božja se pravednost pokazala time što je Otac poslao svoga Sina na svijet i predao ga u smrt da nas učini pravednima. Tko se vjerom poveže s Kristom, taj će pred Bogom biti opravdan i spašen. To je spasenje u Kristu Isusu omogućeno i ujedno nužno svim ljudima. Nitko se ne oslobađa grijeha po samome sebi i svojom snagom. Nitko se ne uzdiže iznad samoga sebe niti se rješava posvema svoje nemoći, samoće i ropstva. Svima je potreban Krist kao model, učitelj, osloboditelj i spasitelj. Naše duše treba da budu usmjerene prema Kristu Spasitelju. Vjera nas dakle, u Krista mora dovesti do što veće ljubavi prema njemu. Onda će kao samo po sebi slijediti da ćemo držati i njegovu riječ. Za uzvrat ćemo dobiti Očevu ljubav i to tako stvarnu i blisku da će se u nama nastaniti i djelovati samo Presveto Trojstvo. I nama danas ništa ne znači zvati se kršćanima i slušati Božju riječ. Potrebno je tu riječ u život provoditi. »Neće u kraljevstvo nebesko ući u svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!' nego onaj koji vrši volju Oca moga, koji je na nebesima.« (Mt 7,21) Stoga sve naše molitve i djela malo vrijede ako nisu popraćene vršenjem Božje volje.  Za sve Isusove sljedbenike vrijedi jedno jedino mjerilo po kojemu se pozna koliko su njegovi: a to je vršenje volje nebeskoga Oca kao što ju je On vršio. Svakome Krist mora biti ne samo izvor svakog nastupa i svake službe u Crkvi nego i sadržaj osobnog života. Samo takvi Isusa pravo poznaju i on samo takve pozna i priznaje za svoje. On je u njima i kod njih, jer On vodi njihove misli i upravlja njihovim putovima. To je spoznanje u ljubavi, međusobno povjerenje i djelovanje jedan po drugome. Prema tome nikakvi čudesni znakovi nikada ne mogu nadomjestiti pomanjkanje djelotvorne ljubavi. Ako ta ljubav manjka i karizmatični darovi ostaju prazni i šuplji, bez moći i ploda. »Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, prispodobit će se mudru čovjeku koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, puhnu vjetrovi, i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.« (Mt 7,24-25) Ove Isusove riječi su litica na kojoj stoji svaki onaj koji u njega vjeruje i po toj vjeri živi. Sve drugo je nestalan i pomičan pijesak. Koliko je tko mudar ili lud, pokazat će se u dan suda. Ovdje se ne radi o uspjehu u ovome životu da čovjek zna sebi osigurati što veće blagostanje. Pljusak, potoci i vjetrovi sudnjeg dana ustanovit će koliko je tko mudro živio pred Bogom po Evanđelju njegova Sina Isusa Krista. Bilo da se to pokaže u životnim kušnjama bilo kod konačnog obračuna, u svakom će se slučaju srušiti sve što nije sagrađeno na Bogu. I što je tko bez Boga podizao veću zgradu to veća će biti njezina ruševina. Pokazalo se to na mnogima, a posebno na bezbožnicima. Da ne bi i na nama! Graditi treba, i što više, ali samo na Bogu i za Boga. Tko da ne dršće pred tako sudbonosnim Božjim zahtjevom? Tko u sebi osjeća snage da izvrši sve što Bog od njega traži? A ako tu snagu nemamo u sebi, onda se treba uteći onome koji jedini može pomoći. Bog je onaj koji daje da čovjek dobro hoće i da ga izvrši. Sve nas to potiče da se Bogu obraćamo za pomoć i zaštitu s još većim pouzdanjem. Svatko od nas treba danas sa psalmistom reći: »Tebi se, Gospodine, utječem, o da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi! Prikloni k meni uho svoje! Pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, jer ti si hrid moja, tvrđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj.« (Ps 31[30]) Da čovjek ima na pameti Boga i njegov zakon kod svake svoje misli, odluke i kod svakoga čina, Gospodin nam uz stol Božje riječi prostire i stol Božje hrane u kojoj nam daje svoju božansku snagu da možemo živjeti po volji Oca njegova nebeskoga! Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Pnz 11,18. 26-28 Ps 31 (30) Rim 3,21-25a. 28-30 Mt 7,21-27 |