02.10.2010., subota
GODINA A - 4. VAZMENA NEDJELJA
|
4. VAZMENA NEDJELJA (Godina A) ISUS KRIST: DOBRI PASTIR KOJI IZVODI OVCE SVOJE NA PAŠNJAKE VJEČNOGA ŽIVOTA »Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.« (Iv 10,10)  Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Moglo bi se reći da malo koja Kristova slika je toliko draga nama kršćanima i toliko izražena u Bibliji, liturgiji i starokršćanskoj umjetnosti kao lik Dobrog Pastira. Tim likom se najljepše predočuje čitav Isusov i naš vazam. Isusova smrt dokaz je beskrajne ljubavi dobroga Pastira, a njegovo Uskrsnuće pokazuje da je On svladao grabežljivost paklenoga vuka i da će nas On i od njega braniti dok nas ne dovede na svoje nebeske pašnjake. Isus Krist je taj Dobri Pastir koji izvodi ovce svoje na pašnjake vječnoga života. I tko god želi ući u život vječni treba ići za Kristom pa makar i pod cijenu vlastitog života. Tako na dan Pedesetnice (Duhova), nakon što je činjenicama i biblijskim proroštvima dokazao da je Isus umro i uskrsnuo od mrtvih, Petar od slušatelja traži vjeru da je Bog Isusa koga su ljudi razapeli učinio Gospodinom i Kristom (Mesijom). U vatri Duha Svetoga, dotada bojažljivi i kolebljivi Petar svjedoči zajedno s drugim apostolima da je Bog Isusa iz Nazareta potvrdio kao svojega Krista – Mesiju – Pomazanika. On je taj Božji Poslanik koji ima uspostaviti u ljudima kraljevstvo Božje, novi Božji svijet. Zato ga je Bog učinio Kyriosom – Gospodinom i Gospodarom. I u tom imenu Gospodin (Adonaj – Kyrios) skriva se dokaz da je Isus iste naravi s Bogom Ocem i Duhom Svetim. On se čašću i slavom, vlašću i snagom izjednačuje s Bogom, Ocem i Duhom Svetim. Gospodin nije samo ime dostojanstva nego i vlasti. Stoga uskrsli Isus je Krist i Gospodin, odnosno Gospodar svemira i čovječanstva, neba i zemlje kao i svakoga od nas. Na taj način Petar se obraća mnoštvu Židova koji još ne vjeruju, tumači im smisao Kristove smrti, potiče ih na vjeru i obraćenje. »Kad to čuše, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: „Što nam je činiti, braćo?” Petar će im: „Obratite se i svatko od vas neka se krsti u Ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi, i primit ćete dar, Svetoga Duha. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka koje pozove Gospodin Bog naš.”« (Dj 2,36-39) Petar je prvi svjedok Uskrsloga. Njegova riječ, tada upravljena svemu domu Izraelovu, danas želi dotaći sve nas, svu Crkvu po svem svijetu. Štoviše, cijeli svijet kojemu je Crkva poslana navijestiti Kristovo spasenje. Petar i nama tumači kako dolazi Kristovo spasenje: obraćenjem i krštenjem. Spasenje uključuje Božji poziv i isto tako nužan ljudski odaziv. Taj se sastoji upravo u obraćenju kojim se izražava početna vjera koja vodi krštenju. Svatko se krsti u vjeri Crkve koju predstavljaju u prvom redu roditelji djeteta i kumovi. A Krštenje označuje tu prekretnicu sa starim čovjekom i ulazak u vazmeno Kristovo otajstvo. Ono ujedno označuje i ostvaruje naš ulazak u novu zajednicu u kojoj vlada radost slobodnog života koji provodimo u sili Duha Svetoga. Tako Crkva poduzima sve da nas spasi od ovoga pokvarenog naraštaja. Tu se ne radi toliko o moralnoj pokvarenosti koliko o općem stanju ljudskog roda koji sam po sebi živi u neprijateljstvu s Bogom, od čega ga oslobađa obraćenje i krštenje potvrđeno kasnijim kršćanskim životom. Na koga prijeđe takvo spasenje, taj može oduševljen pjevati svome dobrom Pastiru koji svojima uz pašu Božje riječi prostire i trpezu Božanske hrane.  Svi smo mi slični raspršenim ovcama koje Krist poziva da ga slijedimo i u njemu se nađemo. On je prvi pošao mučnim putem križa, putem kojim se iz grijeha prelazi u život. Zato Petar, poglavar apostola, traži od nas kršćana ne više da samo vjerujemo u Krista, nego da ga i nasljedujemo. A budući da je uvijek teško strpljivo podnositi životni križ, apostol svima stavlja za uzor Krista koji je za sve nas trpio i ostavio nam primjer da idemo njegovim stopama. Samo se o Isusu može u potpunosti reći da nije učinio nikakva grijeha i da njegova usta nisu znala za prijevaru. Ljudi se, ipak, na to nisu obazirali nego su ga vrijeđali i mučili, a On za uzvrat je sve to za nas podnio i umro na križu da bi nas svojim smrtnim modricama izliječio od svakoga grijeha i zla i darovao nam život. Tako i mi moramo umrijeti svojim grijesima i živjeti pravedno kako nas je učio i uči naš nebeski Liječnik. Krist nas je izliječio svojim trpljenjem i On od nas traži da čuvamo zdravlje svoje duše. Krist je kao Janje žrtvovan na križu da bi nas oslobodio od zla i da bi nas grešne ljude preporodio u krvi svojoj i u ljubavi Božjoj. Na taj način je Gospodin, naš Bog, pozvao k sebi sve nas koji smo bili daleko od njega. »Doista, - kaže nam Petar -, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih.« (1 Pt 2,25) Krist Isus je taj Pastir i Čuvar naših duša. On tu ulogu i danas vrši u svojoj Crkvi preko njegovih namjesnika koje je Duh Sveti postavio za nadglednike da pasu Crkvu Božju (usp. Dj 20,28). Dok Crkva bude hodala po zemlji trebat će takve pastire i čuvare. Blago njima ako ni za čas ne zaborave da su samo namjesnici, i to posve nevrijedni, jedinoga dobrog Pastira. Jedini Isus je Dobri Pastir svih ljudi. Njegov pomoćnici i namjesnici ulaze u ovčinjak po njemu i preko njega. Krist je vrata po kojem pastiri ulaze k njegovim ovcama. Cijeli svijet je Isusov ovčinjak, jer su svi ljudi njegove ovce koje je on otkupio svojom krvlju. Na taj način po pastirima koji su sjedinjeni s Isusom, sam Krist čuva i pase svoje ovce. Sjedinjeni s Kristom takvi pastiri toliko ljube Kristove ovce da ih poznaju i zovu po imenu. Kad god ih izvode, oni idu pred njima u ime Kristovo svojim služenjem i svojim primjerom. Za uzvrat i ovce poznaju svoje pastire i njihov glas te idu za njima. Stoga Isus jasno ističe da je On vrata kroz koja se jedino može svatko spasiti i druge voditi k spasenju. »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, tati su i razbojnici; ali, ovce ih ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Tat dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi.« (Iv 10,6-9) Uspoređeni s Kristom svi su dotadašnji židovski državni i vjerski poglavari bili »lopovi i razbojnici«, bilo stoga što su do vlasti došli nezakonito ili zato što su je zlorabili. Krist jedini je pravi nosilac i pravilan vršilac vlasti, jer je On sam izvor sve vlasti i zakonitosti. On sam je izjavio da nije došao na ovaj svijet da mu drugi služe nego da On služi ljudima. Svatko od nas će to isto provesti u djelo samo koliko se ugleda u Isusa i koliko mu Krist pomogne. Jedino Krist i oni koji idu njegovim putem mogu ljude dovesti do posvemašnjeg procvata života za kojim sami čeznu i što im Bog želi dati. »Ja, dođoh – kaže Isus – da život imaju, u izobilju da ga imaju.« (Iv 10,10)  Tako Krist po svojoj Crkvi i po svima nama kršćanima želi ljudima posredovati život, i to »život u izobilju«. Ta On je »Kruh živi« - »za život svijeta« (Iv 6,51). I to po svojoj Riječi, po Evanđelju i po Euharistiji kao i po cijeloj aktivnosti Crkve. Stoga s ovom nedjeljom Crkva u novije vrijeme, (od Pavla VI. na ovamo), povezuje Dan molitve i razmišljanja o duhovnim zvanjima. Crkvi, nama svima, potrebni su sveti služitelji: opunomoćenici Isusovi, redoviti djelitelji sakramenata, prvi odgovorni u crkvenim zajednicama, predvoditelji i posvetitelji Euharistije i po svetoj službi napose zaduženi za naviještanje Evanđelja. Za sve to je potreban Božji poziv, a zatim svjestan i slobodan i u danom časom neopoziv pozvanikov odaziv, potreban je poman odabir Crkve i njezino poslanje. Ali ta »duhovna zvanja«, odnosno zvanja za svete službe redovito niču u zdravu ozračju crkvene zajednice, na tlu žive i založene vjere. Stoga sva Crkva treba da o tome razmišlja i moli. A napose same »duhovne osobe«. Mladi ljudi se zanose nadasve živim ljudima koji radosno, intenzivno i velikodušno žive svoj duhovni poziv. I tko god se toga poziva laća, treba da se stalno suobličava Kristu, Dobrom Pastiru. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Dj 2,14a. 36-41 Ps 23 (22), 1-6 1 Pt 2,20b-25 Iv 10,1-10 |