< | listopad, 2010 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
PETA KORIZMENA NEDJELJA (Godina A) ISUS KRIST JE NAŠE USKRSNUĆE I NAŠ ŽIVOT »Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. – Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo? Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet.« (Iv 11,25-27) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Bog u koga vjerujemo nije Bog mrtvih već živih. Lazarovo uskrsnuće od mrtvih koje je Isus učinio slika je našega duhovnog uskrsnuća na krštenju i obraćenja, a ujedno znak i zalog da ćemo svi jednom i tijelom uskrsnuti. I nas će Bog uskrisiti u posljednji dan kao što je uskrisio i Isusa Krista. Takva vjera i nada u uskrsnuće od mrtvih trebala bi preobraziti sav naš sadašnji život i pomoći nam da nadvladamo sva naša iskušenja i protivljenja ovoga sadašnjeg vremena. Duccio: Lazar Tako za vrijeme babilonskog sužanjstva dok je Izrael očajavao u svoju budućnost i tjeskobno se pitao nije li sve svršeno, prorok Ezekiel mu upućuje riječ utjehe: Bog Izraelov je Bog živi. Ako i mrtav bude Božji narod, oživjet će i nanovo će zadobiti svoja prava, jer Božja vjernost je moćnija od smrti. Zato Ezekiel u Božje ime tješi narod da će opet oživjeti i izići će iz grobova tuđinskoga ropstva i vratiti se u svoju ljubljenu domovinu. Ganutljivo je kako Gospodin izjavljuje da će On to osobno izvesti narodu koji naziva svojim. I sam će narod jasno uvidjeti da je to govorio i učinio Gospodin, njihov Bog, pa će ga više zavoljeti i biti mu vjerniji. I novi će život Bog dati svojima udahnućem svoga Duha. »I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Jahve, govorim i činim – riječ je Jahve Gospoda.« (Ez 37,14) Taj isti Duh Božji bitno djeluje kod krštenja i oživljava grešnike. Da čovjek postane posve Božji to može izvesti samo Bog svojim osobnim Duhom. Duh Sveti kao izvor novoga života djeluje u našem krštenju i čini nas novim Božjim ljudima, odnosno djecom Božjom. Duh Sveti koji je dan vjernicima na krštenju jest Duh Isusa Krista. Taj Kristov Duh stanuje u nama i prema tome nas oživljava, jer je to Duh Životvorac. Kao što je Isus uskrsnuo od mrtvih, tako će uskrsnuti i oni koji žive od njegova Duha. Kristova sudbina predoznačuje sudbinu kršćanina. Duh Sveti nam donosi slobodu, snagu i slavu, a iznad svega nam otkriva Božju osobnu ljubav prema nama ljudima. Prema tome oni koji žive u tijelu kojim vlada grijeh ne mogu se svidjeti Bogu, jer grešno tijelo teži za neprijateljstvom prema Bogu i stoga za smrću. Mi kršćani možemo Bogu ugoditi, jer mi nismo u takvome tijelu, nego u Duhu. »Oni koji su u tijelu – kaže apostol Pavao – ne mogu ugoditi Bogu. Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov. A ako je Krist u vama, vaše je tijelo mrtvo zbog grijeha, a vaš je duh živ jer ste opravdani.« (Rim 8,8-10) Nije to neko maštanje nego najdublje osvjedočenje vjere da po krsnoj milosti Duh Božji prebiva u nama. Kad ne bi bilo tako i kad ne bismo u sebi imali Kristova Duha, mi ne bismo pripadali Kristu i ne bismo bili njegovi. Krist nas je opravdao pred Ocem i njegov životvorni Duh oživljuje i naš duh. To tvori naše kršćansko biće i bivovanje, koje, dakako, traži i omogućuje da naš duh ne živi po raspadljivu tijelu nego po Božjem Duhu. A budući da je naše biće, duh i tijelo zajedno, hram i svetište Duha Svetoga, onda će u trenutku određenu od Oca Kristov Duh oživjeti naša smrtna tjelesa. Krštenjem smo pritjelovljeni Kristu uskrslom. Stoga smo sudionici i njegova Uskrsa. Jamac za to jest Duh Sveti koga smo zadobili na krštenju i potvrdi. On je Duh života. I taj Duh nas već sada ovdje na zemlji pripravlja na naš budući Uskrs. Bog Otac koji je po svome Duhu Isusa oživio od mrtvih, oživjeti će i naša smrtna tijela baš zato što je Krist u nama. »Ako zbilja u vama stanuje Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih, onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tjelesa po svome Duhu koji stanuje u vama.« (Rim 8,11) Dakako, to se već sada zbiva, ako ne živimo »po tijelu« nego »po Duhu«. Evo što daje svakome čovjeku krštenje i svakome grešniku pomirenje s Bogom: Duha Svetoga koji je jamstvo našega božanskoga života na zemlji i u vječnosti. Giotto Scrovegni: Uskrišenje Lazara Zato uskrisujući Lazara, Isus se objavljuje svima nama kao darovatelj života. Vjerovati u Isusa kao Sina Božjega znači vjerovati da onaj koji uz njega prione neće umrijeti nikada. Tim čudom uskrsnuće Lazara od mrtvih Isus svoje apostole, a zatim Martu i Mariju, kao i sve nas nastoji ne samo učvrstiti u vjeri nego je u nama produbiti te nas uzdignuti da se posve pouzdamo u njega i njemu prepustimo. A iz Isusova razgovora s Martom otkrivamo tko je On u sebi, tko je On za nas, što smo mi njemu i što treba da radi njega mi budemo jedni drugima. »Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo? Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet.« (Iv 11,25-27) To je evanđeoska poruka za sve nas koji osjećamo potrebu da vjerujemo u Isusa i s njima se povežemo kako bismo bili dionici njegova uskrsnuća i života. Ono što se zbilo na Lazarovu grobu bio je znak i početak čuda koje Isus i dalje čini u Crkvi i u svijetu. On je zadrhtao od samilosti i ljubavi i za nas u času kada nas je na krštenju pozvao iz smrti u život, iz tmina u svjetlost. On dršće od ljubavi svaki put kad nas svojim opraštanjem iz zla i pada u grijeh pridiže u milost Božju. Isus i danas stoji pred nama i viče nam kao Lazaru: »Hajde van!« Hajde vani iz svoga nehaja, iz svoje lijenosti, iz svoga sebeljublja, iz nereda grijeha i zla u kojem živiš i koji te je bacio u očaj. Stoga se i mi u ovo sveto korizmeno vrijeme moramo trgnuti, potresti, zadrhtati, ustati i boriti se protiv svih nasrtaja sila zla koje su u svijetu i u našem životu. Kao i Toma moramo i mi reći: »Hajdemo i mi da mi umremo s njime!« (Iv 11,16), da umremo našim grijesima, da se obratimo Bogu kako bismo uskrsnuli s njime kao nova stvorenja, očišćeni u krvi njegovoj i njegovu oproštenju koje nam daje po svojoj Crkvi. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Ez 37,12-14 Rim 8,8-11 Ps 130 (129) Iv 11,1-45 |