03.10.2010., nedjelja
GODINA A - 4. NEDJELJA KR. GOD.
|
ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina A) Bog se objavljuje siromašnim, skromnim i poniznim ljudima i spasava ih svojom ljubavlju i milosrđem »Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!« (Mt 5,1)  Govor na gori Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Današnje bogoslužje nas ponovo poziva na obraćenje i na istinsko traženje Boga. A Boga ćemo upoznati i služit ćemo njegovoj pravednosti jedino ako ponizno prihvatimo njegovu riječ. Bog se objavljuje siromašnim, skromnim i poniznim ljudima i spasava ih svojom ljubavlju i milosrđem. Stoga svatko tko želi susresti se s Bogom, potrebno je da zaboravi na sebe iz ljubavi prema Bogu i prema drugim ljudima. Tražiti Boga zapravo znači u svim prilikama i neprilikama životnih situacija i međuljudskih odnosa nastojati provesti temeljni zakon ljubav prema Bogu i bližnjemu. Nije to uvijek lako. Treba doista mnogo napora i truda. Pravi Božji čovjek je skroman i ponizan i sve svoje pouzdanje uvijek stavlja u Gospodina. Tako nam prorok Sefanije (Sofonije) govori o skromnom i čednom narodu koji će opstati u Izraelovu ostatku, odnosno elita koja će u izabranom narodu ostati Bogu vjerna i draga. Prorok predviđa da će taj ostatak činiti i govoriti što je Bogu po volji, a zato će kao nagradu imati miran život. »Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moći će pasti i odmarati se, i nitko im neće smetati.« (Sef 3,13) I zaista nema ni u srcu ni u društvu mira ako se ne ispunjuje Božji zakon. To su proroci neprestano ponavljati, to govori sva objava Božja, to svjedoči iskustvo svih ljudi i svih vjekova. Jedino ako priznamo svoju slabost Bog će nam oprostiti grijehe i postat ćemo jaki u Kristu Isusu. Bog se daje samo poniznima, onima koji nisu puni samih sebe već su otvoreni milosti Božjoj. »Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre, što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake; što je neplemenito i prezira vrijedno u očima svijeta – i čak ono čega nema – izabra Bog da uništi ono što jest, da se i jedan čovjek ne može ponositi pred Bogom.« (1 Kor 1,27-29) Tako nas sv. Pavao apostol uči vagati svijet i sebe Božjim vagama i ispravno mjeriti Božjim mjerilima. Božja i ljudska mudrost stoje nasuprot jedna drugoj. Božji su putovi često drugačiji, čak i nasuprotni ljudskim putovima. Iako nam je od Boga dano i svjetlo razuma, čovjek se lako ponese i uzoholi i »misli svoje misli, a ne Božje« (usp. Mt 16,23). Dok Bog nas u Svetom Pismu poučava svojoj mudrosti. Štoviše, sam Krist nama je utjelovljena Mudrost Božja. I to ne samo intelektualna, nego i egzistencijalna. Zato biti kršćanin znači biti u Kristu Isusu i misliti kako Isus misli, osjećati kako On osjeća, ljubiti što On ljubi. »Po njemu (=Bogu) ste vi u Kristu Isusu koji nam postade mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i otkupljenje, da bude kako je pisano: „Tko se ponosi neka se u Gospodinu ponosi!”« (1 Kor 1,30-31) Prema tome Evanđelje nije samo nauk, teorija, mudrost, nego stvarnost, spasenje, život. O tome je bio najbolje uvjeren najveći propovjednik Evanđelja apostol Pavao. On na mnogo mjesta u svojim poslanicama i govorima suprotstavlja životni sadržaj Evanđelja mišljenjima ljudi i mudrosti svijeta i ističe njegove neusporedive prednosti. Mudrost Evanđelja dokazuje najprije time što svoje nastojanje za njegovo širenje naziva ludošću propovijedanja. Zatim za prve sljedbenike i širitelje Evanđelja Isus nije izabrao mudrace i silnike ovoga svijeta, nego one koji ni znanjem ni položajem nisu mogli Evanđelje sami drugima nametnuti. Na taj se način pokazalo očito da njegovo širenje nije plod sredstava kojima je nastupalo po svijetu, nego svog nutarnjeg bogatstva. Evanđelje je donosilo poruku Boga koji se utjelovljenjem najdublje ponizio za naše spasenje i stoga se jedino tako moglo i prihvatiti. Zato je za naviještanje i prihvaćanje Kristova Evanđelja spasenja potrebna poniznost. Tko to shvati, taj će se zaista ponositi u Gospodinu. Sve to nam pomaže da shvatimo oprečnost Isusova nauka, iznesena u blaženstvima, s načelima suvremene nadutosti površnih uživalaca znanosti i tehnike kojih se svijet drži. Zato je Isusov govor na gori temelj kršćanskog morala, a blaženstva na njegovu početku prava su ustavna načela Božjega kraljevstva na zemlji.  »Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!« (Mt 5,1) A istinski pripadnici Božjeg kraljevstva ovdje na zemlji i jednom u vječnosti biti će siromašni, žalosni, gladni i žedni pravednosti, krotki, mirotvorci, čisti srcem, progonjeni Isusa radi i njegove pravde. Uz navještaj blaženstva Isus dodaje i obećanje svojim izabranicima: Bog će ih utješiti. Bog sam bit će im utjeha, On će ih samim sobom nasititi. Njihovo je kraljevstvo nebesko. Zato nebo silazi na zemlju gdje god se ljudi otvaraju Bogu i radi Boga jedni drugima. Blago svima koji zbog svoga siromaštva osjećaju potrebu za Božjom pravednošću, ljubavlju i mirom. Pravednost je skup svih kreposti za kojima Božje dijete ima težiti kao žedan za pićem i gladan za hranom. A tko je pravedan, taj je posebno iskren i posjeduje čisto srce, jer ima čistu savjest pred Bogom i pred ljudima. »Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati!« (Mt 5,8) Tko je čista srca, taj je i miroljubiv i nastoji svim silama širiti oko sebe među drugim ljudima mir Božji kako dolikuje onima koji su s Isusom djeca Božja. »Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji!« (Mt 5,9) A iznad svega su blaženi svi oni koji zbog svoje vjere u Krista Gospodina budu progonjeni i trpjeli svaku vrstu pogrda i opačina. Takve čeka velika nagrada na nebesima za njihovu ustrajnost i vjernost Bogu. Ali bez Duha Svetoga nije moguće ostvariti tu potpunu usklađenost i sumišljenost s Isusom Kristom. Grijeh je otkloniti Isusov put ili ga prihvatiti rezignirano, prepuštajući se bezvoljnu provlačenju i besposlici u osobnom i u društvenom životu. Zato je potrebna snaga Duha Svetoga da i uz cijenu progonstva ostanemo vjerni istini, pravednosti, ljubavi, svom čovječjem identitetu i dostojanstvu djece Božje. A gladovati i žeđati pravednosti znači uključiti se u borbu sa svim ljudima dobre volje za pravednije oblike ljudskog suživota među svim narodima svijeta. Na to nas obvezuje ljubav prema ljudima s kojima nas je Bog povezao. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Sef 2,3; 3,12-13 Ps 146 (145) 1 Kor 1,26-31 Mt 5,1-12a |