03.10.2010., nedjelja
GODINA A - 3. NEDJELJA DOŠAŠĆA
|
III. NEDJELJA DOŠAŠĆA (Godina A) Veselite se, jer je spasenje blizu »Isus im odgovori: „Idite i javite Ivanu što čujete i vidite! Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda Radosna vijest. Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba!”« (Mt 11,4-6).  Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Osjećaj »radosti« prožima čitavo današnje bogoslužje, jer se približava Božić i Gospodnja svjetlost nas već počinje obavijati svojim sjajem. Riječ Božja koju smo čuli u današnjim liturgijskim čitanjima sv. Pisma govori nam baš o toj »radosti«, jer nam je Bog i njegovo spasenje već blizu. Ne radi se tu dakle, o nekoj površnoj ili čisto emotivnoj »radosti« pred nečim što nas impresionira ili začuđuje, nego o dubokoj unutrašnjoj radosti koja dotiče intimnost našega bića, našu dušu i srce. To je osjećaj radosti spasenja Kristova koji nam dolazi u susret da nas oslobodi od ropstva grijeha, zla i smrti. Tako prorok Izaija naviješta da će osloboditelj Izraela i Otkupitelj ljudi svima nama donijeti radost i jakost. Odmah u početku odjekuje poziv na radost i na klicanje. Veselje se predočuje proljećem kada sve bujno cvate i to čak u pustinji koja označuje čitav svijet. I to veselje će se pretvoriti u vječnu radost ispred koje će pobjeći bol i jauci. Malo je na zemlji veselja kao što ga donosi Božić malima i velikima, svakome koji može i hoće biti sudionikom tog Božjega spasenja. Božićna radost se ne gubi u sladunjavostima. Isus dolazi jer su naše ruke klonule i jer nam klecaju koljena. Bogoslužje nam ga često predstavlja kao moćnoga Kralja koji dolazi s velikom pratnjom. To se ne odnosi samo na njegov konačni dolazak. Ne bi bilo dostojno Boga – da svoju silu i veličanstvo pokaže tek na sudu. Mnogo je važnije i korisnije da se ta božanska snaga iskaže u liječenju naših bolesti i jačanju naših slabosti. On će, dakle, ukrijepiti naše ruke za dobra djela, učvrstiti naša koljena za daljnje hodanje strmim i hrapavim putem. A naša je najveća nevolja što nam se srce brzo i jako preplaši svake poteškoće i kušnje. Takvima Bog poručuje po proroku: »Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, (…) on nam hita da nas spasi!« (Iz 35,4) Kad Bog dolazi da nas spasi, onda će sve oči progledati, svi gluhi čuti, svi će hromi skakati kao jeleni i svi nijemi klicati. Bog osloboditelj i pomoćnik pribavlja pravo potlačenima, hrani gladne, oslobađa sužnje, otvara oči slijepima, uspravlja prignute, ljubi pravedne, štiti tuđince, podupire sirote i udovice. Zato sv. Jakov apostol izriče vrlo oštar sud nad nemilosrdnim bogatašima i tješi kršćansku braću, koja su spadala u siromašnije slojeve, izrabljivane i progonjene, skorim i brzim dolaskom Gospodnjim. Doći će vječni Sudac. Već stoji pred vratima – što je za svakoga istina barem s obzirom na smrt – i sve će staviti na smrt – i sve će staviti na svoje mjesto. Svatko će primiti što je zaslužio. Treba se samo strpjeti. Time ćemo učvrstiti svoja srca i nećemo mrmljati jedan na drugoga, a ni previše uzdisati. Od toga nikakve koristi, a od mrmljanja može biti i velike štete, čak da budemo i sami osuđeni. »Prema tome, strpite se, braćo, da dolaska Gospodnjega!« (Jak 5,7-8) Težak se mnogo muči obrađivanjem zemlje, sijanjem i čekanjem kiše u pravo vrijeme. Ipak ne gubi strpljivosti ni nade da će mu zemlja donijeti obilat rod. Tako i mi moramo biti strpljivi i sigurni da ćemo za svako dobro djelo i za sve što strpljivo podnesemo biti obilato nagrađeni. Uzor neka nam budu starozavjetni proroci koji su za svoj nastup i za svoje uvjerenje morali i trpjeti. Ipak nisu malaksali, niti sumnjali u svoje poslanje i u Božje nadahnuće. Stoga malo koja krepost je kršćaninu potrebna kao strpljivost. Ona obogaćuje i pozlaćuje sve naše odnose s Bogom i bližnjim. A često se najteže strpjeti sa samim sobom, sa svojim slabostima, ograničenostima i neuspjesima. Ne smijemo se nikada začahuriti u same sebe, jer nam uvijek mora biti na pameti da nismo sami. Gospodin je došao da bude s nama i stoji nam uvijek na raspolaganju sa svim svojim milostima. On je upravo nama siromasima donio Evanđelje radosti i jakosti, božansku mogućnost spasenja i posvećenja. Skoro je blagdan Božića kad otajstveno slavimo činjenicu da se Bog snizio do nas, da je postao malen da nas učini velikima i vječno bogatima. Da je to zaista sve tako to nam potvrđuje i sam Isus u današnjem sv. Evanđelju po Mateju kada na pitanje Ivanovih učenika: da li je On Mesija? – odgovara: »Idite i javite Ivanu što čujete i vidite! Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi čuju, siromasima se propovijeda Radosna vijest. Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba!« (Mt 11,4-6) Na taj način Isus se predstavlja kao Mesija koji oslobađa i spašava. I kao takav on se približava najsiromašnijima i najzapuštenijima među ljudima, onima na koje se svalila ne samo ljudska nepravda nego i nesreće života. Iako su čudesa koja Isus, čini znak njegove božanske moći, ipak ona iznad svega otkrivaju njegovu ljubav prema svima tim nesretnima i bijednima, njegovo sudjelovanje nevoljama i poteškoćama njihova života i spasenje koje im donosi. Zato Isus i hvali Ivana Krstitelja, svojega preteču, koji mu je pripravio put u narodu. Ivan je bio velik prorok i od svih proroka najbliži Mesiji o kojemu su svi prorokovali. Još više, Ivan je na Krista pokazao i druge k njemu uputio, krstio ga i pripravljao mu put u ljudskim dušama i srcima. Stoga riječima da nitko nije veći od Ivana, Gospodin je htio istaknuti nad sve proroke njegovu ulogu preteče. Ali Krist Ivanovu veličinu ne uspoređuje samo s prošlim vremenima već i s budućim pa veli: »Zaista, kažem vam, između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja. Ali najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega.« (Mt 11,11)  Nicolas Poussin: Sv. Ivan Krstitelj krsti ljude A to znači da najmanji u Crkvi Kristovoj, odnosno u redu milosti i doživljenog spasenja, veći je i od Ivana Krstitelja koji stoji samo na pragu Novoga Zavjeta. U tome se sastoji sva naša radost i dostojanstvo djece Božje koje nam je donio Isus Krist, sin Božji, svojim dolaskom među nas ljude ovdje na zemlju. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 35,1-6. 10 Ps 145 (144) 7-10 Jak 5,7-10 Mt 11,2-11 |