< | listopad, 2010 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA (Godina A) Obraćenje je pomirenje s Bogom i s braćom ljudima »U ono vrijeme pojavi se Ivan Krstitelj, propovijedajući u pustinji judejskoj: „Obratite se – govorio je – jer je blizu kraljevstvo nebesko!”« (Mt 3,1-2) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Riječ Božja današnjeg bogoslužja (II. nedjelje Došašća) poziva nas na obraćenje koje se sastoji u pomirenju s Bogom i s braćom ljudima. Bog dolazi spasiti sve ljude. Radosna vijest koja prati njego dolazak govori nam o pomirenju i miru. Obraćenje na koje nas poziva Bog znak je pomirenog svijeta u Kristu gdje ne vrijede više nikakve privilegije rase ili bilo što od svega onoga što nas razdvaja nego samo vjera u jedinoga Gospodina i Spasitelja koja nas ujedinjuje. U tom slučaju spasenje označava uklanjanje svih dioba, izlazak iz samoga sebe da bi se susreli s drugima, otvaranje u ljubavi jednih drugima, a iznad svega otvaranje duše i srca Bogu da bi se mogli međusobno darivati jedni drugima kao ljudske osobe i ljubiti se kao prava djeca Božja. Tako je učinio Gospodin Isus u odnosu na sve nas, poštujući svaku osobu, sa željom da uđe u dijalog ljubavi sa svakim čovjekom pojedinačno i sa svim ljudima dobre volje. Zato nije nikakva utopija nadati se jednom boljem čovječanstvu gdje će svi ljudi biti izmireni s Bogom i međusobno, usprkos svim sadašnjim podjelama, napetostima, nepravdama i ratovima, jer konačno spasenje je djelo Isusa Krista koji je došao, koji dolazi i koji će doći da nas oslobodi od svih tih zala. Ali On traži također i našu suradnju da bi njegovo djelo spasenja postalo i naša stvarnost. A to znači prihvatiti poruku Evanđelja i donijeti plodove pokore i obraćenja. Tako nam prorok Izaija govori da je svako obraćenje Bogu u biti usmjereno Kristu. U doba istrjebljenja Davidove kraljevske dinastije, Izaija naviješta dolazak Mesije koji će izvesti veliko djelo osobnog i društvenog preobraženja ljudi. On će uspostaviti »pravdu«, zaštitit će bijedne i siromahe, uništit će bezbožne i moćne ovoga svijeta i donijet će »mir« svakome stvorenju kao što je bilo na početku vremena. »Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će suditi ubogima i sud prav izricati bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubiti bezbožnika. On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove.« (Iz 11,3-5) Kao što je Bog nekoć malog pastira Davida podigao na kraljevski prijestol; tako će iz njegova roda, kad bude posve siromašan i skoro zaboravljen, podignuti vječnoga Kralja. Bog uvijek jednako postupa: »Što je slabo u očima svijeta izabra Bog da posrami jake.« (1 Kor 1,27) A taj Kralj biti će Krist Gospodin, koji će »obratiti« srca ljudi i povesti povijest spasenja onamo kamo Bog želi. Za tu svoju tešku ulogu Kristova ljudska narav bit će prožeta osobnim darovima Božjega Duha. U neprestanom općenju s Ocem, Sin Božji će svakoga trenutka znati što treba činiti i bit će tako jak da će to i učiniti. To se neće sviđati bogatima i silnicima ove zemlje, ali to će spašavati sve uboge i progonjene. Uz pravdu će im iskazivati i Božju vjernost koja svojima nikada ne dolazi manje, pa i kad koji put izgleda da ih je privremeno Bog napustio iz uzrokâ koje samo on zna. A to je sigurno ljudima na veliku korist. Ako se to ne pokaže uvijek na ovome svijetu, jasno će se očitovati u času smrti i na dan suda. Na sve to nas upozorava i sv. Pavao apostol kad nas poziva da po primjeru Isusa Krista ne ugađamo samima sebi, nego bližnjemu i to u njegovu korist i za njegovo dobro i da podnosimo slabosti jedni drugih. »Mi jaki moramo podnositi slabosti slabih, a ne sami sebi ugađati.« (Rim 15,1) U tome će nam pomoći sami Bog. On nas uči da budemo strpljivi. On nas tješi u svakom razočaranju. On nam ulijeva nadu u konačnu nagradu. Bog je, dakle, izvor strpljivosti i utjehe pa će nam dati milost da po primjeru Kristovu vlada među nama isto osjećanje i jednodušnost. Njezin plod će biti i da jednim ustima slavimo Boga. »I neka vam Bog, izvor te strpljivosti i utjehe, dadne da imate isti osjećaj jedan prema drugome po primjeru Krista Isusa, da jednodušno jednim ustima slavite Boga, Oca Gospodina našega Isusa Krista.« (Rim 15,5-6) Crkva je ispočetka bila sastavljena većinom od pokrštenih Židova, ali je sve više rastao broj obraćenih pogana. To su bila dva svijeta u jednom društvu pa im apostol Pavao poručuje da u ljubavi primaju i susreću jedni druge. »Zato primajte jedni druge u svoje društvo kao što je i Krist vas primio u slavu Božju!« (Rim 15,7) Opet im stavlja kao uzor Krista koji je bio sluga obrezanih i neobrezanih. Prema prvima je Bog po svome Sinu pokazao kako je vjeran u izvršavanju svojih obećanja da će s njima sklopiti Novi Savez, a prema drugima kako je milosrdan kad je i njih pozvao u svoje kraljevstvo da ga hvale i slave. Zato i mi vapimo za Božjim spasenjem za sebe i za sve ljude. Dobit ćemo ga uz uvjet da Bogu pripravimo put u svoje srce i da idemo kroz život pravim stazama njegove ljubavi i milosrđa, istine, pravde i mira. Takav je put k srcima ljudi Kristu Gospodinu pripravljao njegov preteča Ivan Krstitelj čiji glas čujemo u Došašću. On i danas govori svima nama: »Obratite se (…) jer je blizu kraljevstvo nebesko!« (Mt 3,2) Pripravljanje takvoga puta svrha je svakoga bogoslužja, a naročito nas Božja riječ treba raspoložiti da što svjesnije i sabranije sudjelujemo kod oltarne žrtve i gozbe. Riječi Ivana Krstitelja su ozbiljne poput njegove pojave. Tako Isusov preteča s malo riječi traži pokoru i obraćenje. Nije mu toliko do vanjskih pokorničkih djela nego do obraćenja. Farizejima i saducejima veli da se oslobode svake samodopadnosti i nek se brinu za plodove obraćenja, jer su oni mnogo više nego na plodove dobrih djela mislili na vanjštinu, zato što su smatrali da im je pred Bogom dosta što su po krvi potomci Abrahamovi. Ne ustručava se govoriti im o Božjoj srdžbi i o kazni neugasiva ognja, ako se ne obrate Bogu i ne počnu činiti pokoru za svoje grijehe. »Već je položena sjekira na korijen stablima: svako će stablo koje ne daje dobroga roda biti posječeno i bačeno u oganj.« (Mt 3,10) Sveti Ivan Krstitelj Mesija će sjekirom svoje riječi i lopatom svoga suda razlučiti pljevu od pšenice. On »će skupiti svoju pšenicu u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.« (Mt 3,12) To su ozbiljne riječi koje vrijede za sva vremena pa i za nas danas. Kada ih Crkva svojoj djeci čita u Došašću, znači da su posebno prikladne za pripravu na Božić i na svršetak našega života i cijeloga svijeta. Samo onaj tko ih posluša i uznastoji se obratiti, pravo će proživjeti Božić i biti uvijek spreman na Gospodnji dolazak! Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 11,1-10 Ps 72 (71) Rim 15,4-9 Mt 3,1-12 |