05.10.2010., utorak
SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA - GODINA C 1
|
SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA (Godina C)  William Holman Hunt - The Finding of the Saviour in the Temple »Kad ga opaze, veoma se začude te mu majka rekne: „Dijete moje, zašto nam to učini? Gle! Otac tvoj i ja s bolom smo te tražili.” „Pa zašto ste me tražili? – odgovori im. „Zar niste znali da ja moram biti u kući Oca svojega?” A oni ne razumješe riječi koju im je rekao. Tada siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. Njegova majka sve je te događaje brižno čuvala u srcu. A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti 'pred Bogom i ljudima'« (Lk 2,48-52) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Blagdan svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa uveo je u liturgiju božićnog vremena god. 1921. papa Benedikt XV. Na taj je način ovaj blagdan još jače povezan s Božićem koji je sam po sebi najveći obiteljski blagdan. Crkva je zabrinuta za kršćanski temelj suvremene obitelji pa Isusa, Mariju i Josipa stavlja svima na uzor i od njih želi isprositi sve milosti potrebne svakoj obitelji, jer inače ne bi bila kršćanska. U ovom blagdanu pred nama je oslikan najljepši misterij stvaranja i otkupljenja. Bog sâm je izumitelj i podržavatelj ljudske ljubavi, On je njezin čuvar i blagoslovitelj. Bog nije stvorio čovjeka sama: od početka muško i žensko stvori ih (usp. Post 1,27). Zato njihovo združenje tvori prvi oblik zajednice osoba: prvu obitelj. Čovjek je naime po svojoj najdubljoj naravi društveno biće i bez odnosa s drugima ne može ni živjeti ni razviti svoje sposobnosti. Stoga je i sam Sin Božji, Isus Krist, kao čovjek htio biti članom ljudske obitelji: jedinstvene, a također i posve obične. Jedinstvene po svom božanskom plodu, Isusu, koji je na čudesan način darom stvaralačkog Duha Božjega niknuo iz Marije koja, po Božjem planu, bijaše zakonita žena Josipova. Ta je sveta Obitelj u isto vrijeme tako obična, podložna svim zakonima i nedaćama života. U nju zahvaćaju carevi i kraljevi svojim dekretima i samovoljama, otvorena je priprostim pastirima i ljudima visokog društva, pokorava se vjerskoj tradiciji i uklapa u istinsku vjerničku pobožnost. Ona je najsiromašnija među siromasima, dijeli nevolje svih bezdomnika i emigranata i kruh svoj blaguje iz truda svojih ruku. Zato su naši biskupi i odabrali ovaj blagdan svete Obitelji da ga posvete kao Nedjelju naših iseljenika da se sjetimo svih onih koji su iz bilo kojih razloga morali napustiti svoju domovinu i otići u tuđinu. Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa danas poučava svaku kršćansku obitelj o temeljnom ljudskom stavu prije svega (ponajprije) prema Bogu, a onda prema bližnjemu, odnosno prema svakom čovjeku. O tome nam također govori i svetu Mudrac iz Knjige Sirahove gdje se jasno vidi da se obitelj temelji na vjeri u Boga i na ljubavi i poštovanju njenih članova. Stoga se po Božjoj odredbi najprije preporučuje poštivanje roditelja. Toj se naravnoj dužnosti daje posve vjersko obilježje. »Gospodin slavi oca u djeci njegovoj i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim. Tko štuje oca, okajava grijehe svoje; i tko časti majku svoju, sabire blago.« (Sir 3,2-4) Poštovanje roditelja oprašta grijehe i čini da Bog usliši molitve poslušne djece. Zatim se nabrajaju vremenita dobra koja slijede one koji poštuju roditelje: čeka ih blagostanje, uživat će u vlastitoj djeci i dugo će živjeti. »Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece, i bit će uslišan u dan molitve svoje. Tko časti oca svojega, dugo će živjeti; i sluša Gospodina tko čini radost majci svojoj.« (Sir 3,5-6) Na kraju se sinovima stavlja na srce da pomažu svoje roditelje i da imaju strpljenja s njihovim staračkim slabostima. A svaka ljubav i poštivanje roditelja bit će obilato nagrađeni Božjim blagoslovom, milostima i darovima. »Sine moj, pomozi oca svoga u starosti, i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi. Jer, ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha.« (Sir 3,12-14) To je ono najljepše i najbolje što se može poželjeti svakoj obitelji u naravnom redu. I tako će biti blagoslovljen svaki čovjek koji se boji Gospodina i žena će mu biti kao plodna loza u odajama njegove kuće, a sinovi njegovi kao mladice masline oko stola njegova (usp. Ps 128 [127]). Ali Bog je i obitelj podigao u vrhunaravno područje pa s tog stanovišta apostol Pavao slika idealnu kršćansku obitelj koja se zaodijeva u Krista i njegove kreposti tako da ih ižaruje oko sebe. Veza svih tih kreposti je ljubav, a njihov je plod mir u srcu i mir u kući. Ljubav nam Kristova pomaže da nadvladamo sukobe i napetosti pa i u obitelji. Pomaže nam ujedno da širimo oko sebe praštanje, strpljivost i nježnost. Stoga sveti Pavao govori: »Žene pokoravajte se svojim muževima, kako dolikuje u Gospodinu! Muževi, ljubite žene i ne budite osorni prema njima! Djeco, slušajte roditelje u svemu, jer je to ugodno u Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece, da ne klonu duhom!« (Kol 3,18-21) Svaka je takva obitelj kao Crkva u malom, živa i zdrava ćelija Kristova otajstvena tijela. Kao samo od sebe će doći da će takva obitelj zahvaljivati Bogu i slaviti ga molitvom i svetim pjesmama. Na taj se način obiteljski život prelijeva u liturgiju i obratno. A Crkvi je posebno do toga da u obitelj i po obitelji prodre u srca sve bogatstvo Kristove riječi pa s apostolom Pavlom ponavlja: »I sve što god riječju ili djelom činite, neka sve bude u imenu Gospodina Isusa! Po njemu zahvaljujte Bogu, Ocu!« (Kol 3,17) Tako u ovom prizoru iz Isusova života koje nam je opisalo evanđelje po Luki krije se temeljna tajna kršćanskog odgoje djece. Isus je bio poslušan svojim roditeljima, jer su njegovi roditelji bili poslušni Bogu! Nemoguće je govoriti o kršćanskom odgoju djece, ako obitelj ne ostvaruje neke prethodne uvjete. Prvi od tih uvjeta svakako je zdravi duhovni život što obitelj održava u Božjoj prisutnosti, pod njegovim svjetlom i njegovim blagoslovom. Kad se kaže duhovni život: to znači osobna i obiteljska molitva, češće pristupanje na sakramente i slušanje Božje riječi, međusobna ljubav i ljubav prema bližnjemu. Tako i sveta Obitelj, iako je u svojoj sredini imala samoga Boga, ipak traži vezu s Bogom u Božjom hramu, u tome bi mlade morala pomagati vlastita obitelj i svaka kršćanska zajednica kojoj pristupe. Božji život u nama ne smije nikada utrnuti. I »Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima« (Lk 2,52). Drugi uvjet, isto tako temeljni jest međusobna ljubav i dogovor samih roditelja. Najveći dar kojim roditelji mogu podariti svoje dijete jest da se oni međusobno ljube, da podržavaju tu ljubav između sebe i da paze na nju kao na najvažniju stvar u obitelji. Ništa drugo ne može zamijeniti sigurnost i snagu koja djetetu dolazi od uvjerenja da ga podržavaju dvije osobe sjedinjene u jednu samu ljubav i volju. Na koncu roditelji trebaju misliti da djeca nisu samo njihova, nego i nadasve Božja, zato ih trebaju povjeriti njemu koji ih bolje poznaje, koji poznaje vremena svakoga i sposobnost sviju, tako da se neuspjeh u odgoju ne pretvori u tragediju koja bi ugasila svaku radost življenja i upropastila ostatak obiteljskog života. Može se doživjeti roditeljski promašaj pa i bez ikakve vlastite krivnje. Kad više ne koristi svojemu djetetu govoriti o Bogu, postoji još mogućnost da govorimo Bogu o vlastitome djetetu: tj. da se za to dijete molimo i da ga Gospodinu povjerimo. A Isusu, Mariji i Josipu treba da se utječu za pomoć svi roditelji: oni koji u svojoj djeci imaju samo utjehu, da bi im uspjelo kako bi im djeca napredovala u mudrosti, rastu i milosti, sve do zrelosti; a i oni ražalošćeni zbog djece, da ne izgube hrabrost, nego strpljivo čekaju njihovu promjenu i povratak. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Sir 3,2-6. 12-14 Ps 128 (127) Kol 3,12-21 Lk 2,41-52 |