05.10.2010., utorak
SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA - GODINA B
|
SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA (Godina B) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Otajstvo Božića koje slavimo ovih dana usmjerilo je i to s punim pravom svu našu pažnju na Dijete Isusa, koji je po utjelovljenju postao naš brat i po svemu sličan nama ljudima, osim po grijehu, iako je i dalje ostao Sin Božji i kao takav u svemu jednak Bogu Ocu po svojoj Božanskoj naravi. Veličina ovoga božanskoga čina kojemu nećemo nikad moći prestati diviti se, ne smije nas zanijeti dotle da zaboravimo jedan vrlo zanimljiv aspekt ove životne povijesti Bogočovjeka, a to je: Krist je postao naš brat prošavši kroz normalni život jedne obitelji, ulazeći tako u prvo i temeljno tkivo svakog ljudskog i društvenog uređenja koje se zove obitelj i tako joj dao priznanje vjekovječne vrijednosti. Zato je sveta Crkva dobro učinila što je uspostavila blagdan svete Obitelji iz Nazareta tako da svi kršćani mogu shvatiti kolika je veličina Otajstva Utjelovljenja: Isus Krist, došavši među nas ljude nije samo uzeo naše čovještvo, već i sve načine i najnormalnije ustanove preko kojih se izražava, širi i obogaćuje naša ljudska narav.  Čovjek nije nikada sam, već je obavezno uključen u mnoštvo ljudskih i društvenih odnosa s drugim ljudima među kojima se na prvom mjestu nalazi baš obitelj. Utjelovljenje Sina Božjega učinilo je ovu našu ljudsku stvarnost koja se zove obitelj, znakom velike ljubavi Božje prema nama ljudima i sredstvom spasenja, jer sve što Krist dotiče to postaje sveto i spasonosno. Prema tome današnji blagdan svete Obitelji Isusove govori nam da po utjelovljenju Sina Božjega svaka naša ljudska i kršćanska obitelj postaje sveto mjesto u kojem Bog ostvaruje svoje djelo otkupljenja i spasenja ljudskog roda. Riječ Božja koju smo danas slušali u liturgijskim čitanjima sv. Pisma govori nam da se prava obitelj nalazi samo ondje gdje su njeni članovi sposobni ljubiti se i darivati se jedno drugom potpuno u ljubavi kao što nam to pokazuje povijest svete Obitelji iz Nazareta. Ljubav sve uzdržava, ljubav sjedinjuje duhove i tijela, ljubav pomaže da se svladaju sve poteškoće života i one najdramatičnije. Gdje nema ljubavi ili je ima samo malo, obitelj je već uništena. Zato obitelj ulazi u planove Božjeg spasenja ljudskoga roda, jer je ona najveći izražaj ljubavi. Obitelj se temelji na ljubavi i poštivanju. Poštivanje prema ocu i majci utvrđeno je zapovijedi Božjom i garancija je Božjeg blagoslova, opraštanja grijeha i zasluga za vječni život: »Tko štuje oca, okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju sabire blago.« (Sir 3,3-4) A povrh svega, kaže sveti Pavao apostol u današnjoj poslanici Kološanima, neka bude ljubav »To je sveza savršenstva!« (Kol 3,14). Ljubav nam Kristova pomaže da nadvladamo sukobe, napetosti pa i u obitelji. Pomaže nam ujedno da širimo oko sebe praštanje, strpljivost i nježnost. Obitelj po svojoj unutrašnjoj strukturi teži da se ostvari i očituje kao »tijelo« ljubavi, počevši od bračne ljubavi koja sjedinjuje muža i ženu u jedno tijelo pa sve do ljubavi koja veže roditelje s djecom i djecu s roditeljima i koja obuhvaća i biološku i duhovnu sferu čovjeka u isto vrijeme. »Žene, pokoravajte se muževima, kako priliči u Gospodinu! Muževi, ljubite žene i ne budite osorni prema njima! Djeco, slušajte svoje roditelje u svemu, jer je to ugodno u Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece, da ne klonu duhom!« (Kol 3,18-21) Prema tome obitelj mora biti jedna zajednica otvorena ljubavi, jer ona se rađa u ljubavi i raste u ljubavi. Zato baš u obitelji svi njeni članovi, a posebno djeca, moraju se otvoriti prema većoj ljudskoj obitelji društva i Crkve. Ako je obitelj utemeljena na ljubavi onda će i mir Kristov prebivati u njoj, jer među svim članovima takve obitelji vladat će dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost i uzajamno poštivanje. A da bi članovi jedne obitelji mogli ustrajati u ljubavi, potrebno je, kako kaže sv. Pavao apostol, da Riječ Kristova u svem bogatstvu prebiva među njima i da se uzajamno urazumljuju i poučavaju u svakoj mudrosti. Koliko jedna kršćanska obitelj, poput svete nazaretske Obitelji, ostaje vjerna Božjem zakonu, toliko ona omogućuje svojim članovima da se pravilno razvijaju i da ispune svoje poslanje u Crkvi i u svijetu. Samo vjernost Riječi Božjoj pomoći će svim članovima obitelji da rastu u ljubavi i da žive po Božjim planovima, koje Bog ima sa svakom obitelji. Na taj način će se moći savladati sve poteškoće i problemi koje moderna i sekularizirana civilizacija nanosi obitelji time što ruši i uništava zaručničku i bračnu ljubav i vjernost, vrijednost života i djece i njihova odgoja. Stoga jedino blagoslov Božje ljubavi s neba može pretvoriti ljudsku krhku i slabu ljubav u plodonosnu ljubav koja čini da žena postaje kao plodna loza u odajama kuće svojega muža, a sinovi i kćeri kao mladice masline oko stola njihovih roditelja. Današnje sveto Evanđelje po Luki prikazuje nam svetu Obitelj Isusovu koja živi u izvršavanju Zakona Božjega. Iako ta nazaretska Obitelj na prvi pogled izgleda kao i svaka druga ljudska obitelj, ipak ona u sebi krije tajnu velikoga otajstva, tajnu Bogočovjeka. Dijete Isus kojega Marija i Josip prema Mojsijevu Zakonu prikazuju Gospodinu nije jedno obično židovsko dijete, već sami Sin Božji, Svetac i pomazanik Božji. On je Otkupitelj i Spasitelj svijeta kako to samo Njegovo ime govori. U tome Djetetu Marije iz Nazareta povijest ljudskoga roda dobiva novi smisao. Starac Šimun, pravedan i bogobojazan čovjek, koji je već dugo godina očekivao utjehu Izraela, rasvijetljen Duhom Svetim, prepoznao je u Djetetu Isusu dugo očekivanog Spasitelja svojega naroda. Duh Sveti koji je prebivao nad tim pravednim i bogobojaznim starcem, otkrio je i Mariji Majci Isusovoj, da će i njoj mač boli probosti dušu jer to njeno Dijete je postavljeno za znak osporavan na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i kao svjetlost Božja na prosvjetljenje svih naroda da se razotkriju namisli mnogih srdaca. Isus kao Bog bit će dakle znak razlučivanja u povijesti ljudskoga roda: za jedne će On biti stijena, čvrsti oslonac – hridina na kojem će oni graditi kuću svojega opstanka, kuću života, a za druge opet bit će kamen spoticanja preko kojeg će oholi i bezbožnici pasti u propast vječne smrti. Kad su Marija i Josip obavili sve prema Zakonu Gospodnjem u jeruzalemskom hramu, vratili su se u Galileju, u svoj grad Nazaret, i tu je Dijete Isus »raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu« (Lk 2,40). Prema tome sveta Obitelj iz Nazareta govori svima nama koje su to vrijednosti, kreposti i vrline koje trebaju krasiti svaku našu kršćansku obitelj, a to su ljubav prema Bogu i čovjeku, darivanje jednih drugima, požrtvovnost, čistoća, poštivanje života, rad, ozbiljnost, veselje, radost i mir. Zato danas na blagdan svete Obitelji katolička Crkva na području hrvatskoga jezika u domovini i inozemstvu slavi ovogodišnji iseljenički dan, jer pod okrilje i zaštitu svete Obitelji Isusove želi staviti sve naše obitelji u domovini i širom svijeta. Marija, Majka Isusova i majka naša, koja se zajedno sa Sinom i Zaručnikom i sama morala seliti iz domovine, pratila je i neprekidno prati naš hrvatski narod na svim njegovim putovima seljenja, bježanja i odlaženja u samoj domovini i po svemu svijetu. Marija je skupa sa svojim zaručnikom Josipom uvijek pratila i branila naš hrvatski narod u domovini i izvan nje kroz četrnaest stoljeća povijesti našega opstanka da bismo sačuvali naše tlo, naš život, svoju vjeru, slobodu. Zato su hrvatski narod i Crkva u hrvatskom narodu proglasili Mariju i Josipa za svoje odvjetnike, zaštitnike i branitelje i kao takve s punim ih pravom ljube, časte i slave. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Sir 3,2-6. 12-14 Kol 3,12-21 Lk 2,22-40 |