05.10.2010., utorak
SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA - GODINA A
|
SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA Bijeg u Egipat (Godina A) »Kad su oni otišli, anđeo se Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče mu: „Ustani, uzmi dijete i njegovu majku pa bježi u Egipat i budi ondje dok ti opet ne kažem, jer će Herod tražiti dijete da ga ubije.”« (Mt 2,13)  Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Blagdan Svete Obitelji produžuje čar i milinu Božića. Otajstvo Božića koje slavimo ovih dana usmjerilo je i to s punim pravom svu našu pažnju na Dijete Isusa koji je po utjelovljenju postao naš brat i po svemu sličan nama ljudima, osim po grijehu, iako je i dalje ostao Sin Božji i kao takav u svemu jednak Bogu Ocu po svojoj Božanskoj naravi. Veličina ovoga božanskoga čina kojemu se nećemo nikad moći prestati diviti, ne smije nas zanijeti dotle da zaboravimo jedan vrlo zanimljiv aspekt ove životne povijesti Bogočovjeka, a to je: Krist je postao naš brat prošavši kroz normalni život jedne obitelji, ulazeći tako u prvo i temeljno tkivo svakog ljudskog i društvenog uređenja koje se zove obitelj i tako joj dao priznanje vjekovječne vrijednosti. Zato je sv. Crkva dobro učinila što je uspostavila blagdan svete Obitelji iz Nazareta tako da svi kršćani mogu shvatiti kolika je veličina otajstva Utjelovljenja: Isus Krist, došavši među nas ljude nije samo uzeo naše čovještvo, već i sve načine i najnormalnije ustanove preko kojih se izražava, širi i obogaćuje naša ljudska narav. Čovjek nije nikada sam, već je obavezno uključen u mnoštvo ljudskih i društvenih odnosa s drugim ljudima među kojima se na prvom mjestu nalazi baš obitelj. Utjelovljenje Sina Božjega učinilo je ovu našu ljudsku stvarnost koja se zove obitelj, znakom velike ljubavi Božje prema nama ljudima i sredstvom spasenja, jer sve što Krist dotiče to postaje sveto i spasonosno. Zato današnji blagdan svete Obitelji Isusove govori svima nama da po utjelovljenju Sina Božjega svaka naša obitelj, a pogotovo kršćanska obitelj, postaje sveto mjesto u kojem Bog ostvaruje svoje djelo otkupljenja i spasenja ljudskog roda. Riječ Božja današnjeg bogoslužja govori nam da se prava obitelj nalazi samo ondje gdje su njeni članovi sposobni ljubiti se i darivati se potpuno u ljubavi jedno drugome kao što nam to pokazuje povijest svete Obitelji iz Nazareta. Ljubav sve uzdržava, ljubav sjedinjuje duhove i tijela, ljubav pomaže da se svladaju sve poteškoće života i one najdramatičnije. Bez ljubavi nema obitelji. Stoga obitelj i ulazi u Božje planove spasenja ljudskoga roda, jer je ona najveći izražaj ljubavi. Poštovanje prema ocu i majci utvrđeno je zapovijedi Božjom i garancija je Božjeg blagoslova, opraštanja grijeha i zasluga za vječni život. »Tko štuje oca, okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju sabire blago.« (Sir 3,3-4) Zato je Bog obitelj podigao u vrhunaravno područje. I s tog stanovišta sv. Pavao apostol nam govori o idealnoj kršćanskoj obitelji koja se zaodijeva u Krista i njegove kreposti tako da ih ižaruje oko sebe. Veza svih tih kreposti je ljubav, a njihov je plod mir u srcu i mir u kući. Ljubav je »veza savršene skladnosti« (Kol 3,14), jer svima donosi u srce mir Kristov. Ljubav Kristova nam pomaže da nadvladamo sukobe, napetosti i trzavice u obitelji i društvu. Pomaže nam da ujedno širimo oko sebe praštanje, srdačnost, dobrotu, nježnost, poniznost, krotkost i strpljivost. Obitelj po svojoj unutrašnjoj strukturi teži da se ostvari i očituje kao »tijelo« ljubavi, počevši od bračne ljubavi koja sjedinjuje muža i ženu u jedno tijelo pa sve do ljubavi koja veže roditelje s djecom i djecu s roditeljima i koja obuhvaća biološku i duhovnu sferu čovjeka u isto vrijeme. »Žene pokoravajte se svojim muževima, kako dolikuje u Gospodinu! Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima! Djeco, pokoravajte se u svemu svojim roditeljima, jer je to ugodno Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece, da ne postanu malodušna!« (Kol 3,18-21) Prema tome obitelj mora biti jedna zajednica otvorena ljubavi, jer ona se rađa i raste u ljubavi. Zato u obitelji svi njeni članovi, a posebno djeca, moraju biti otvoreni prema većoj ljudskoj obitelji društva i Crkve. Svaka je takva obitelj kao Crkva u malom, živa i zdrava stanica Kristova otajstvena tijela. Ako je obitelj utemeljena na ljubavi onda će i mir Kristov prebivati u njoj, jer među svim članovima takve obitelji vladat će dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost i uzajamno poštivanje. A da bi članovi jedne obitelji mogli ustrajati u ljubavi, potrebno je da »Riječ Kristova u svem bogatstvu prebiva među njima« (usp. Kol 3,16) i da se uzajamno urazumljuju i poučavaju u svakoj mudrosti. Koliko jedna kršćanska obitelj, poput svete Obitelji iz Nazareta, ostaje vjerna Božjem zakonu, toliko ona omogućuje svojim članovima da se pravilno razvijaju i ispune svoje poslanje u Crkvi i svijetu. Samo vjernost Riječi Božjoj pomoći će svim članovima obitelji da rastu u ljubavi i ostvare Božje planove spasenja koje Bog ima sa svakim čovjekom. Na taj će se način moći svladati sve poteškoće i problemi koje moderna i sekularizirana civilizacija nanosi obitelji time što ruši i uništava zaručničku i bračnu ljubav i vjernost, vrijednost života, djece i njihova odgoja. Stoga jedino blagoslov Božje ljubavi s neba može pretvoriti krhku i slabu ljudsku ljubav u plodonosnu ljubav koja čini da žena postaje kao plodna loza u odajama kuće svojega muža, a sinovi i kćeri kao maslinove mladice oko stola njihovih roditelja. Zato sveta Obitelj iz Nazareta sjaji kao božanski uzor i ogled svakoj ljudskoj obitelji na svim putovima i bespućima čovjeka i čovječanstva. Doista, i ova sveta obitelj Isusova iskusila je sve nevolje mnogih ljudskih obitelji. Tako su Marija i Josip morali čak bježati i u Egipat da bi zaštitili život Isusov. Kad su od njih otišli mudraci »anđeo se Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče mu: „Ustani, uzmi dijete i njegovu majku pa bježi u Egipat i budi ondje dok ti opet ne kažem, jer će Herod tražiti dijete da ga ubije.” On tada ustade, uze noću dijete i majku njegovu te ode u Egipat. Tu ostade do Herodove smrti. Tako se imalo ispuniti što je Gospodin rekao po proroku: „Iz Egipta pozvah sina svoga”.« (Mt 2, 13-15).  Stoga danas na blagdan svete Obitelji iz Nazareta Katolička Crkva na području hrvatskoga jezika u domovini i inozemstvu slavi ovogodišnji iseljenički dan, jer pod okrilje i zaštitu svete Obitelji Isusove želi staviti sve naše obitelji u domovini i širom svijeta. Marija, Majka Isusova i majka naša, koja se zajedno sa Sinom i Zaručnikom morala seliti iz domovine, pratila je i neprekidno prati naš hrvatski narod na svim njegovim putovima seljenja, bježanja i odlaženja u samoj domovini i po svemu svijetu. Marija skupa sa svojim zaručnikom Josipom uvijek je branila naš hrvatski narod u domovini i izvan nje kroz četrnaest stoljeća povijesti našega opstanka da bismo sačuvali svoje tlo, svoj život, svoju vjeru, slobodu i budućnost. Zato su hrvatski narod i Crkva u Hrvata proglasili Mariju i Josipa za svoje odvjetnike, zaštitnike i branitelje i kao takve s punim ih pravom ljube, časte i slave. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Sir 3,2-6. 12-14 Ps 128 (127) Kol 3,12-21 Mt 2,13-15. 19-23 |