< | listopad, 2010 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
SVETI JOAKIM I ANA RODITELJI BLAŽENE DJEVICE MARIJE (25. srpnja) »Sveta lozo Davidova, Joakime, sretni oče, S dragom ženom svetom Anom…« Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Skupili smo se evo ovdje danas da proslavimo svetu uspomenu Roditelja Blažene Djevice Marije, svete Joakima i Anu. Sveta evanđelja nam ne spominju izričito njihova imena, ali prema pradavnoj predaji koja je nastala već u II. stoljeću tako su se nazivali roditelji Blažene Djevice Marije. Štovanje svete Ane proširilo se već u VI. stoljeću na Istoku, a na Zapadu u X. stoljeću. U novije vrijeme proširilo se i štovanje svetoga Joakima. A budući da ih je Bog u svojoj ljubavi sjedinio u jedno ovdje na zemlji i gore na nebesima, zato ih je i sv. Crkva htjela u jednom blagdanu sjediniti u zajedničkom štovanju i ljubavi vjernika. Stoga sv. Ivan Damaščanin, biskup, kaže: »Blaženi paru, Joakime i Ano! Sve stvoreno s vama je povezano. Ono je preko vas prikazalo Stvoritelju najdragocjeniji dar od svih darova – čistu majku koja bi jedina dostojna Stvoritelja«. Sveti Joakim, Ana i Marija Da, draga braćo i sestre, sveti Joakim i Ana su doista blažen par, neokaljan par. Poznajemo ih po plodu utrobe njihove, kako to negdje Gospodin reče: Po plodovima ćete ih njihovim poznati. Način svojega života tako su uredili kako bijaše milo Bogu i dostojno one koja je iz njih nikla, svojim čistim i svetim življenjem iznijeli su na svjetlo krunu djevičanstva, tj. onu koja je od prvog trenutka svojega začeća sva bezgrešna, sveta, čista i nevina u duši, srcu i u tijelu i koja će biti djevicom prije poroda, u porodu i nakon poroda. Sveti Joakim i Ana su prečisti par. Oni su opsluživali čistoću koju propisuje naravni zakon i po Bogu su postigli što nadilazi narav: rodili su svetu Bogorodicu koja ne pozna muža! Pobožno i sveto živeći u ljudskoj naravi rodili su kćer koja nadilazi i same anđele i sada im je gospodarica. »Ovi bijahu ljudi pobožni, kojih se dobra djela ne zaboravljaju; u potomcima njihovim ostade bogata baština što je oni namriješe« (Sir 44,10-11) Sveti Joakim i Ana živjeli su kao pobožni Izraelci u neprestanoj blizini Božjoj, izgarajući u ljubavi prema Bogu i čineći dobro svakome čovjeku, bližnjemu, u očekivanju Mesije. Svetost, poštenje i pravednost njihova života je toliko omiljela Bogu da su oni jedini zaslužili od svih svetaca i pravednika Staroga Saveza da budu izabrani za roditelje Majke Božje. Stoga »dovijeka njihova loza ostaje i ne briše se dika njihova« (Sir 44,14), jer od njih se rodila Majka jedinorođenoga Sina Božjega. Sam Isus Krist, naš Bog i Gospodin, Sin Božji odvijeka i Sin čovječji u vremenu rođen u ljudskoj naravi od Marije, kćeri Joakima i Ane, iz Nazareta potječe od loze ovoga svetog i jedinstvenog para u povijesti ljudskoga roda. Zato i njihovo »ime živi za sva pokoljenja i mudrost njihovu objavljuju puci, i slavu njihovu naviješta općina« (Sir 44,14-15), vjernika Kristovih i svetih Božjih. Isus i Marija su, dakle, dika svete Ane i Joakima. Oni su dali život najljepšoj, najkrasnijoj i najmilijoj djevojci, Bezgrešnoj Djevici Mariji, Majci Jedinorođenoga Sina Božjega Isusa Krista. Stoga su blaženi bokovi i utroba iz kojih je nikla Marija, taj najljepši cvijet čovječanstva. Blažene ruke koje su njegovale taj najljepši ljiljan svetosti, čistoće i djevičanstva. Blažene usne tih svetih roditelja kojima je bilo dopušteno da uživaju u čistim poljupcima same zaručnice Duha Svetoga. Blažen dom i obiteljsko ognjište tih odabranika Božjih gdje je prebivala i s kojima je živjela sama Majka Božja i miljenica Presvetoga Trojstva. Zato s punim pravom moramo reći za svetog Joakima i Anu ono što Isus u sv. Evanđelju kaže za svoje apostole i učenike: »Blago vašim očima što vide i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali ne vidješe, i čuti što vi slušate, ali ne čuše« (Mt 13,16-17). Eto u tome se sastoji blaženstvo svete Ane i Joakima. Oni, kao i njihovi oci, djedovi i pradjedovi, u pobožnosti i ljubavi prema Bogu i bližnjemu očekivali su dolazak Mesije na ovaj svijet, odnosno dolazak Sina Božjega, Otkupitelja i Spasitelja ljudskoga roda. Možda nisu imali tu milost da svojim tjelesnim smrtnim očima ugledaju toga Sina Božjega, Isusa Krista, i svojega unuka po njihovoj kćeri Mariji, ali su zato gledali onu čijoj se ljepoti ne mogu nadiviti ni sami anđeli Božji i koju kršćanska pobožnost naziva »ružom otajstvenom i ogledalom pravde«. Kao što se sva čast i slava Marijina sastoji u tome što ju je Bog, Otac, od »vječnosti« izabrao za Majku svojega jedinorođenoga Sina, isto tako sva slava i dika svete Ane i Joakima sastoji se u tome što su bili od Boga izabrani da postanu roditelji Blažene Djevice Marije, Majke Božje. Draga braćo i sestre, sveti Joakim i Ana su primjer i uzor svetog i čistog bračnog života svim očevima i majkama naših kršćanskih obitelji. Većina naših obiteljskih ognjišta je zatrovana smrtnim otrovom zmije paklene, otrovom bludnosti, nemorala, nečistoće i svake vrste grijeha i zla. Mnogi očevi i majke postali su zločinci, razbojnici i prave ubojice svoje vlastite djece. Svake godine se ubijaju tisuće i tisuće nerođene djece u utrobama njihovih majki. To su najveći zločini čovječanstva i krv te nerođene djece kao krv »nevinog Abela« viče pred prijestoljem Božjim za osvetom. To su zločini protiv naroda i Crkve, jer od te »bijele kuge« naš hrvatski narod izumire i s narodom Crkva. Kada se Blažena Djevica Marija ukazala u Fatimi u Portugalu 1917. za vrijeme I. svjetskog rata, jasno je rekla da su ratovi kazna Božja čovječanstvu zbog grijeha ljudi i da će zbog tih istih grijeha mnogi narodi svijeta biti zbrisani s lica zemlje. A što je najgore i žalosnije Gospa je rekla kad je djeci – vidiocima pokazala užas i strahote pakla, da najveći broj duša ide (strovaljuje se) u vječnu propast zbog grijeha bludnosti protiv 6. i 9. Božje zapovijedi, odnosno zbog grijeha nemorala i nečistoće izvan braka i u braku. Sveti Joakim i Ana su primjer i uzor pobožnosti, obiteljske molitve i vjerskog odgoja djece svim kršćanskim obiteljima. Danas se, nažalost, sve manje i manje moli u našim obiteljima, a iz dana u dan se sve više i više vrijeđa Bog i sve što je Božje bogohulnim i svetogrdnim psovkama. Zato se nije ni čuditi što je toliko zlo zavladalo mnogim obiteljima i cijelim svijetom. Djeca, mladež, obitelji i cijelo čovječanstvo se sve više i više udaljuje od Boga i zbog svojih grijeha srlja (ide) u propast vječnoga života. Ljubav, veselje, radost, sloga i mir nestali su iz duša i srdaca mnogih ljudi, a mjesto njih zavladali su u ljudima mržnja, nemir, tuga, žalost, nesloga, nepravda, grijeh i zlo svake vrste. Ljudi se iz dana u dan sve manje i manje osjećaju kao braća i sestre i tako se duh sumnje i neprijateljstva sve više i više uvlači u pojedince i zajednice. Ako se bude i dalje tako živjelo kao da Bog uopće ne postoji, onda se ne treba ni čuditi ako jednoga dana ljudi kao »bijesni psi« iz mržnje budu grizli jedni druge. A da nam se to ne bi dogodilo potrebno je da se obratimo Bogu i njegovu zakonu i da odložimo »prijašnje ponašanje, staroga čovjeka, koga varave požude vode u propast« i da se obnavljamo »duhom svoje pameti« i obučemo »novoga čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine« (Ef 4,20-24). Tko se opredijeli za Krista, on se mora odreći grešnog načina života i svih zavodljivosti »svijeta grijeha« jer ne može se vjerom pristati uz Isusa, a ne promijeniti samu strukturu svojega bića i način svojega života. Oni koji uz Krista prianjaju vjerom moraju živjeti Božjim životom i neprestano se obnavljati i preobražavati u »novo biće«, jer je Isus »kruh života« koji silazi s neba od Boga da bi dao život svijetu. Stoga vjera, dar Božje milosti, preduvjet je da prihvatimo Isusa kao »živi kruh« i izvor vječnoga života u nama. A u svemu ovome će nam pomoći sveta Ana i Joakim svojim molitvama i zagovorom kod Isusa i Marije, ako ih budemo ljubili, štovali, častili i zazivali u pomoć u našim svakidašnjim životnim poteškoćama i nevoljama. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Sir 44,1. 10-15 Ps 132 (131) Ef 4,17. 20-24 Mt 13,16-17 |