06.10.2010., srijeda
SVIBANJSKE POBOŽNOSTI 1
|
SVIBANJSKE POBOŽNOSTI KRALJICA APOSTOLA Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Danas slavimo blagdan sv. Matije apostola. Bog je odlučio i da njegova Crkva počiva na temelju apostola, pa i na ovoj dvanaestoj koloni - stubu apostolskog zbora. Na mjesto Jude izdajice, ostala jedanaestorica su izabrali Matiju da ispuni prazno mjesto koje je Juda ostavio i da bude svjedok Kristova uskrsnuća jer je Matija slijedio Isusa od njegova krštenja pa sve do njegova Uzašašća u nebo.  Dolci: Sv. Matej Djela apostolska nam izvješćuju da Crkva nije samo duhovna zajednica, već odmah u početku se pojavljuje kao strukturna zajednica. Prvi čin te Crkve bijaše da popuni broj dvanaestorice apostola. Zato se ona sabire u molitvu i moli se Bogu za rasvjetljenje da bi mogli upoznati njegovu svetu volju. »Ti Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži kojega si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe, kojoj se iznevjeri Juda, da ode na svoje mjesto.« (Dj 1,24-25) Onda baciše kocku i kocka pade na Matiju i tako on bijaše pribrojen k jedanaestorici apostola. Na taj način sv. Matija ulazi na poseban način u zajedništvo ljubavi i prijateljstva s Isusom Kristom kako bi i on skupa s ostalim apostolima mogao nastaviti djelo njegova otkupljenja i spasenja svijeta. On će od sada biti svjedok Kristove ljubavi prema ljudima. A vrhunska ljubav Isusova bila je u tome što je život svoj za nas dao. On je za nas umro i uskrsnuo. Zato nas Isus i proglasuje svojim prijateljima, a ne slugama. Znak toga prijateljstva jest što nam je priopćio sve što je čuo od Oca. I znak je našega prijateljstva s Isusom, ako smo željni saznati sve njegove riječi, ući u što dublje poznavanje i Njega i njegova Oca. Pa onda, kao pravi prijatelji želimo i druge dovesti do poznavanja Isusa i njegove ljubavi. A to je zadaća apostola Kristovih da budu navjestitelji Isusa Krista svim ljudima i svjedoci njegove ljubavi koja se očitovala u njegovoj muci i smrti na križu i u uskrsnuću od mrtvih. »Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas. I postavih vas da idete i rod doneseste, i rod vaš da ostane, te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje Ime« (Iv 15,16-17) Sve je to činio sv. Matija apostol kojega je Bog izabrao za svoga navjestitelja Evanđelja spasenja Sina svojega i za svjedoke njegove ljubavi prema ljudima. Danas se također slavi i blagdan Marije Kraljice apostola. Područje Marijine kraljevske spasonosne blagovlasti i ljubavi prema njoj podudara se s granicama Crkve. Blizu milijardu katolika širom svijeta sačinjavaju jedno tijelo ne samo po istoj vjeri u Isusa Krista koju su nam predali apostoli i po priznavanju pape nego i po sinovskom poštivanju iste Majke Marije. Jedan je za sve Krist, jedna je svima Majka Marija, jedna je ista vjera, jedno samo krštenje, jedna jedina Crkva. Na blagdan Duhova kad je nastala Kristova Crkva, Marija je bila zajedno s apostolima u očekivanju Duha Svetoga. Tako je Marija primila Duha Svetoga da može ispuniti svoje djelo kao i apostoli iako na drugi način. Marija nije djelovala u izvanjskoj misiji Crkve, nije propovijedala. Ona izričito nije svjedočila ni o Uskrsnuću Isusovu, njezina svjedočanstva nisu među dokazima o Uskrsnuću. U svakom slučaju Marija u prvotnoj Crkvi nema vidljive uloge. Ona nije apostol ni Glava Crkve. To nas može čuditi, ali je tako. Njezina stvarnost i njezina velika uloga sakrivena je očima ljudi. Marija se nije bavila vanjskim djelovanjem i propovijedanjem kao apostoli. Ona je na unutrašnji način širila Utjelovljenje Sina svojega na druge ljude. Dosljedno tome, na dan Duhova, Duh Sveti joj je dao majčinsku ljubav u odnosu na sve ljude i u njezinoj se duši našla jedna vrsta žara koji želi obuhvatiti sve ljude i cijeli svijet; žara koji se sastoji u molitvi i ljubani koja joj omogućuje da preuzme u svoje srce sudbinu cijelog ljudskog roda. Upravo zato se Marija nije dala na izvanjsko djelovanje. Ona je učinila više od toga. Ona je u Crkvi bila i ostaje duša djelovanja. Tako Ona, koja je najveća u Crkvi, učinila je da se milost Božja svuda proširi, ali samo ljubeći i moleći. To je veće nego djelovanje. Marija nije propovijedala, nije dijelila sakramente, učila je od apostola možda neke formule vjere, primala iz njihovih ruku sv. Pričest, ali njezina moralna i duhovna prisutnost bila je veća od svega toga. Ona je bila kraljica apostola. Ne može Crkva bez Marije, ne mogu apostoli ništa bez Marije. Marija je kraljica i Crkve i apostola.  Marija Kraljica i Majka Crkve Marija je i naša kraljica. Ona je tu titulu zaslužila, a ne samo onako dobila. Postala je kraljicom svojom ljubavlju i žrtvom. Marija je postala naša kraljica jer je rodila Krista kralja, našega Boga, Otkupitelja i Spasitelja. Ona je dala svijetu kralja koji taj naslov nosi ne samo po božanskom pravu nego ga je stekao svojom krvlju na križu, a Marija sudjelujući u toj žrtvi kao suotkupiteljica. Ako je Krist obećao apostolima kraljevsku čast da će sjediti i suditi dvanaest plemena Izraelovih jer su »ustrajali s njim u kušnjama«, ako u Otkrivenju čitamo: »Pobjedniku ću dati da sjedne na mome prijsetolju, kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu prijestolju« (Otk 3,21), kakvo je tek prijestolje dobila Marija, koja je »kraljica apostola i mučenika«?! Marija je okrunjena od Presvetog Trojstva za kraljicu neba i zemlje. Lijepo je imati majku, ali kad je ta majka i kraljica i još veoma dobra, onda je to dvostruka sreća. Zato smo mi kršćani sretni: imamo Boga za Oca, ali imamo i Mariju kraljicu za majku. Ne prati nas samo Očinsko oko, nego za nas kuca i Marijino majčinsko srce. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Dj 1,15-17, 20-26 Ps 113 (112), 1-2. 3-4. 5-6. 7-8. Iv 15,9-17 |